Faruk Kapidžić
Nijedna smrt u Sarajevu u periodu od maja ‘92 do decembra ‘95 nije bila prirodna. Svi što su tada umrli, ubijeni su na jedan ili drugi način.
Neko je ubijen metkom, neko raskomadan granatom, neko dotučen tugom, neko presječen strahom, neko umoren glađu i žeđu, neko smoren zimom, neko skopnio od bakterije i zaraze, neko umro od svega ovoga zajedno.
Dakle ubijeno je i mnogo više djece od 1601-og djeteta. A taj „gospodin“ neka dokaže da nije ubio ni jedno dijete ovdje ili bilo gdje drugo u BiH i nek’ uzme sebi tu ponuđenu nagradu. A ako ne može dokazati, neka vrati te pare svojim poslodavcima ili ih opravda novom fašističko-nacističkom gadošću koju će zasigurno prije ili kasnije iznijeti.
Jer zna vrlo dobro njihovo rasPuhalo mržnje, da nisu svi u nacističkim logorima ‘41- ‘45 umrli u gasnim komorama.
Mnogi su umrli bespomoćno čekajući na red za iste, što za dotičnog znači „najnormalnijom“ prirodnom smrću.
S poštovanjem za 9-ti maj – Dan pobjede nad fašizmom,
