Draško Stanivuković, predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP) i gradonačelnik Banje Luke, komentirao je nedavne izjave američkog državnog sekretara Marco Rubia o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, posebno u vezi s politikama koje provodi vlast Republike Srpske. Stanivuković je istakao da stavovi koje je iznio Rubio potpuno odstupaju od onih koje su iznosili predstavnici vlasti Republike Srpske, a koji su tvrdili da će nova administracija SAD i predsjednik Donald Trump pružiti podršku njihovim političkim potezima. Prema riječima Stanivukovića, Republika Srpska je sada dovedena u situaciju velike neizvjesnosti i političke avanture. Upozorio je da ovakva politika, koja se temelji na pretpostavkama o podršci “velikih sila”, nije samo nepraktična, već također izuzetno opasna, jer se, kako se ispostavilo, takva podrška uopće ne ostvaruje.
Stanivuković je naglasio da je Republika Srpska u velikoj mjeri izolirana, a rukovodstvo RS-a nije uspjelo osigurati međunarodnu podršku za svoje politike. On je jasno poručio da RS ne može biti odvojena od svijeta i da je nužno usmjeriti političke napore prema dijalogu između svih političkih aktera, kako u Republike Srpskoj, tako i u Federaciji BiH. Prema njegovim riječima, jedini pravi put je povratak u ustavno-pravni okvir, jer samo unutar tih okvira BiH može napredovati i riješiti ključne unutrašnje izazove. Stanivuković je također ukazao na to da nije bio saglasan s donošenjem zakona koji su u prošlim mjesecima usvojeni u Narodnoj skupštini Republike Srpske, a koji su zabranjivali rad institucija BiH na teritoriji RS-a. Ovaj zakon je, prema njegovim riječima, predstavljao ogromnu opasnost, jer nije bio podržan od strane međunarodne zajednice, a niti su postojale konkretne garancije da će se ostvariti neki značajan politički cilj.
Stanivuković je također ukazao na istorijske i geopolitičke rizike koje nosi politika koja ne uzima u obzir pozicije velikih svjetskih sila. Istakao je da Srbi, bilo da žive u Republici Srpskoj ili širom Balkana, imaju dugu povijest neprilika i trauma kada su velike sile bile uključene u njihove političke procese, često izazivajući daljnje tenzije. Ove izjave ukazuju na to da Stanivuković smatra da bi političari u RS-u trebali biti oprezni u odnosu na strane sile i uvijek se truditi pronaći unutrašnje političke rješenja, umjesto da se oslanjaju na vanjsku podršku, koja može biti nepredvidiva i politički motivirana.
U odnosu na pitanje promjena Ustava Republike Srpske, Stanivuković je objasnio da je sudjelovao u razgovorima o tom pitanju, ali ne kao podržavalac bilo kojeg pojedinca, uključujući Milorada Dodika. Istaknuo je da se u njegovom angažmanu nije radilo o branjenju Milorada Dodika, već o institucijama Republike Srpske i njihovom budućem položaju. Kako bi pojasnio svoju poziciju, naveo je da je bio prisutan na dva sastanka koja su se održala u Vlada Republike Srpske i Narodnoj skupštini RS, ali ni na jednom od tih sastanaka nije sudjelovao Dodik. Također je ponovio da PDP nije podržao donošenje zakona koji su predloženi od strane SNSD-a, stranke koju predvodi Milorad Dodik.
Svi ovi komentari Stanivukovića pokazuju njegovu duboku zabrinutost zbog trenutne političke situacije u BiH, ali i njegove kritike prema politici koja ne nudi konkretne međunarodne garancije ili priznanje za odluke koje dolaze iz Republike Srpske. On se protivi politici koja bi mogla dovesti do daljnje političke izolacije RS-a i dodatnog produbljivanja unutrašnjih podjela. Na kraju, Stanivuković poziva sve političke aktere da se okrenu konstruktivnom dijalogu i postizanju rješenja koja će omogućiti stabilnost i harmonizaciju unutar cijele BiH.
Na kraju, Stanivuković je zaključio da je za dugoročni stabilan razvoj Republike Srpske i cijele Bosne i Hercegovine ključno da političari prestanu tražiti rješenja koja bi mogla ugroziti unutrašnju koheziju i međunarodne odnose. Prema njegovom mišljenju, samo uz svestran i otvoren dijalog može se doći do rješenja koja neće izolirati RS niti ugroziti njen ustavni okvir. Također je naglasio da se politika koja se temelji na jednostranim i nerealnim očekivanjima od vanjskih faktora, kao što su podrške od “velikih sila”, mora zamijeniti odgovornijim pristupom usmjerenim na unutrašnje pomirenje i razvoj. Samo tako, smatra Stanivuković, Republika Srpska može osigurati stabilnost i prosperitet, a BiH će imati šansu za prevazilaženje postojećih političkih i institucionalnih izazova.
