Reakcija predsjednika Partije demokratskog progresa (PDP), Draška Stanivukovića, na nedavnu odluku rukovodstva Republike Srpske izazvala je veliku pažnju javnosti. Odluka kojom je njemačka ministrica za evropske poslove, Anna Lührmann, proglašena nepoželjnom osobom na teritoriji Republike Srpske naišla je na osude iz različitih političkih krugova, a Stanivuković je ovu mjeru nazvao necivilizovanom, bahatom i sumanutom.
U svom javnom istupu, Stanivuković je izrazio duboko nezadovoljstvo i zabrinutost, ističući da je ovom odlukom prekršen čitav niz osnovnih principa koji čine temelj pristojnog i civilizovanog ponašanja u međunarodnim odnosima. Prema njegovim riječima, nedostajalo je:
-
Tradicionalno srpsko gostoprimstvo, koje je oduvijek bilo ponos srpskog naroda,
-
Diplomatski protokol, kao ključan element u odnosima između država,
-
Osnovni bonton, koji nalaže poštovanje prema gostima i stranim zvaničnicima,
-
Zdravi politički rezon, koji bi trebao da bude orijentiran ka interesima naroda, a ne prema ličnim obračunima.
Stanivuković je podsjetio i na sličan incident iz 2022. godine, kada je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koristeći institucije entiteta, pokušao proglasiti novog njemačkog ambasadora personom non grata. Tada je, kako kaže, scenario bio gotovo identičan – diplomatska nepristojnost, ignorisanje međunarodnih normi i politička neodgovornost.
Ono što posebno zabrinjava, istakao je Stanivuković, jeste činjenica da je ovaj čin izazvao val negativnih reakcija širom Evrope. Evropski mediji, kako je rekao, jutro nakon incidenta bili su preplavljeni naslovima koji su opisivali ponašanje čelnih ljudi iz RS kao necivilizovano i bahato. Ovakav pristup, naglašava on, direktno šteti međunarodnom ugledu Republike Srpske, koji je već narušen nizom političkih kontroverzi u posljednjim godinama.
U nastavku obraćanja, Stanivuković je naglasio koliko je Njemačka važna za Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu u cjelini. On je podsjetio na sljedeće činjenice:
-
Njemačka je četvrti po veličini trgovinski partner Republike Srpske, što jasno pokazuje važnost ekonomskih odnosa.
-
U Njemačkoj živi oko 200.000 ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine, od kojih su mnogi direktno povezani sa RS.
-
Njemačka finansira brojne infrastrukturne projekte u RS-u, čime doprinosi ekonomskom razvoju i unapređenju životnih uslova.
-
Kao ključna članica Evropske unije, Njemačka ima izuzetnu ulogu u procesu evropskih integracija Bosne i Hercegovine.
Stanivuković je kritički ocijenio da su oni koji stoje iza ove odluke fokusirani isključivo na vlastite interese, ne mareći za štetu koju nanose narodu kojem bi trebali služiti. Ocijenio je da je ponašanje ovih pojedinaca neodgovorno, te ga je nazvao politički nezrelim i primjerom političkog primitivizma. Takvi postupci, kako tvrdi, samo produbljuju jaz između entiteta i međunarodne zajednice i dodatno otežavaju saradnju sa ključnim partnerima poput Njemačke.
Nastavljajući u istom tonu, Stanivuković je ukazao na način na koji su i američki mediji, uključujući i Fox News, nedavno izvještavali o političkim liderima iz Republike Srpske. Iste riječi koje sada koristi evropska štampa, kaže on, već su ranije bile izrečene s druge strane Atlantika, što potvrđuje da problem nije samo lokalnog karaktera, već postaje međunarodno prepoznat i osuđivan.
Kao zaključak, Stanivuković je poslao jasnu poruku: kada nedostaje politička taktika i diplomatija, rezultat je međunarodna izolacija i sramota za cijeli narod. On apeluje na političke lidere da se uozbilje i da počnu djelovati u skladu s interesima građana, a ne pod utjecajem ličnih frustracija i dnevno-političkih kalkulacija. Samovolja pojedinaca, poručuje, ne smije se više tolerisati, jer njene posljedice nisu ograničene samo na političku sferu, već se reflektuju na sve aspekte života u Republici Srpskoj.
Ovakav stav Stanivukovića predstavlja poziv na povratak razumu i odgovornosti u političkom djelovanju, ali i jasan otklon od postupaka koji vode ka izolaciji i ugrožavanju međunarodnih odnosa.
U konačnici, ovaj incident ne bi smio ostati samo tema medijskih naslova i političkih komentara, već bi trebao poslužiti kao povod za širu društvenu refleksiju o pravcu u kojem ide Republika Srpska. Ako se i dalje bude djelovalo mimo diplomatskih normi i u suprotnosti sa interesima građana, postoji realna opasnost da RS izgubi i ono malo preostalih međunarodnih partnera. Politička izolacija ne dolazi naglo, već korak po korak – upravo ovakvim odlukama. Zbog toga je ključno da se u političkom vrhu entiteta što prije prepozna potreba za promjenom kursa – ka umjerenosti, dijalogu i uvažavanju međunarodnih vrijednosti koje garantiraju stabilnost, prosperitet i razvoj.
