Neki dan sam sjedila s drugaricom u društvu, pa nam priđe jedna poznanica da se upita s nama. I obraća se drugarici nakon što se javila njenoj curici: “Što ne rađaš drugo dijete, šta čekaš? Ova mala ti u školu pošla. Rađaj dok možeš! Nećeš valjda na jednom ostajati.”
Bijaše mi baš neprijatno što sam ikako tu bila jer sam vidjela da su drugaricu baš pogodile te riječi. Ona je imala težak prvi porod i ne smije više ostajati trudna. Znam da bi ona voljela više nego iko drugo dijete, ali jednostavno nije nafake.
Pa razmišljam koliko si samo ljudi daju za pravo da komentarišu tuđe živote i da se petljaju gdje im nije mjesto. Ljudi s najviše grijeha su oni koji govore što ih se ne tiče.
Znam koliko su moju drugaricu zaboljele ove riječi, ali je osaburala. Ona kaže da nije to jedina osoba, da mnogi komentarišu na tu temu. Otkud mi znamo da li neko da li neko može imati dijete, da li ima neki problem i slično.
Zato, ne govorimo ono što nas se ne tiče i ne vrijeđajmo ljudske osjećaje. Nekad neke riječi zabole jače od fizičkog udarca.
Predaje Daija
