‘De te vidite čija je međa; da nije slučajno komšijina krava prešla na vašu njivu; da nije dječija lopta skršila šta u bašči; da nije slučajno komšinici bolje izniknulo šta od povrća pa nek vam ono ko od navike bude zlo zbog toga.”
Subhanallah! Kakav mi to narod postadosmo.
Dok voda nosi sve pred sobom, ne vidi se dokle je čije. Nema ni krava po tuđim njivama. Nema ni djece: sklanjaju ih u kuće, a ako koje i izađe, svi brinu gdje je i kuda će. Svi nešto počeli da solidarišu. Do juče zavidjeli jedni drugima na finim kućama, uz samu obalu i visoke ograde, a sad gledamo kako to sve biva uništeno. I žao nam sviju. Mi nemoćni. Pokušavamo biti ljudi, sa svojim ljudskim dometima. Dovimo više.
Hvala Allahu Dragome. Ima sreće i u nesreći!
Budimo dobre komšije! Dobri muslimani! i ljudi! Predeverali smo i 2014. I ovu ćemo uz Allahovu pomoć.
Hvala Allahu dž.š.
