U trenutku kada se politička scena u Bosni i Hercegovini sve više okreće budućnosti i unutrašnjoj stabilizaciji, Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, sve više postaje simbol političke prošlosti. Njegova nedavna posjeta Moskvi, gdje se sastao sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, izazvala je brojne reakcije, posebno jer se istovremeno nalazi u bijegu od bosanskohercegovačkog pravosuđa koje je za njim izdalo tjeralicu. Iako je ovaj sastanak predstavljen kao još jedan u nizu političkih susreta sa dugogodišnjim saveznikom, realnost u Bosni i Hercegovini sve više ukazuje na promjene koje isključuju Dodika iz ozbiljnih političkih procesa.
Prije dolaska u Rusiju, Dodik je kratko boravio u Izraelu, ali je tamošnji boravak naglo prekinut nakon što je proglašen nepoželjnim gostom na konferenciji protiv antisemitizma. Ova situacija dodatno je zakomplikovala njegov politički imidž, koji je već ozbiljno narušen optužbama za nepoštivanje odluka visokog predstavnika, ugrožavanje ustavnog poretka, te najnovijim istragama koje se odnose na sumnjivu kupovinu vile u Beogradu.
Na društvenoj mreži X, Dodik se pohvalio svojim susretom sa Putinom, nazivajući ga veoma značajnim, te naglasio da je to njihov 26. susret. Prema njegovim riječima, ruski predsjednik je dobro upoznat sa situacijom u Bosni i Hercegovini, posebno sa problemima koje ističe Dodik, uključujući rad međunarodnih institucija u BiH, naročito Ureda visokog predstavnika, kojeg Dodik uporno naziva nelegitimnim. U razgovoru s ruskim liderom, Dodik je izložio i detalje sudskih procesa koji se vode protiv njega, ističući da je Putin bio iznenađen i neslaganjem izrazio stavove o takvom pristupu pravosuđa.
Tokom posjete Moskvi, Dodik je u više navrata izjavio da se ne namjerava povući iz političkog života. Najavio je da će se bez obzira na tjeralicu pojaviti u Banjoj Luci, gdje planira sastanak sa rukovodstvom RS-a. Takođe je odbacio tvrdnje da je tražio rusko državljanstvo kako bi izbjegao izručenje ili procesuiranje, tvrdeći da “neće nigdje otići”.
Pravosudni pritisci na Dodika postaju sve intenzivniji. Osim nepravosnažne presude na godinu dana zatvora i šestogodišnje zabrane obavljanja političkih funkcija, trenutno je pod istragom i zbog:
-
Nepoštivanja odluka visokog predstavnika,
-
Pokušaja razgradnje ustavnog poretka BiH u saradnji s drugim entitetskim liderima,
-
Kupovine luksuzne vile u Beogradu gotovim novcem bez dokaza o njegovom porijeklu.
Uz sve to, Dodik je dao niz uvredljivih i šovinističkih izjava na račun Bošnjaka, optužujući ih za destabilizaciju Republike Srpske i nazivajući ih “genetskim lažljivcima”. Istovremeno, sebe poistovjećuje sa RS-om tvrdeći da bi rušenjem njega i njegovih saradnika bila srušena i Republika Srpska, što implicira stav da je njegova politička sudbina neraskidivo vezana za sudbinu entiteta.
Ipak, dok Dodik pokušava sačuvati politički utjecaj kroz međunarodne veze i oštru retoriku, unutar BiH se odvijaju procesi koji nagovještavaju novu političku konfiguraciju. Na pomolu je potpisivanje novog koalicionog sporazuma između stranaka Trojke, HDZ-a i pojedinih opozicionih partija iz Republike Srpske, što jasno pokazuje da postoji volja za oblikovanje vlasti bez učešća SNSD-a i njegovog lidera.
Ovo potvrđuju i izjave političkih predstavnika iz BiH i regije. Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH, istakao je da “niko više nije spreman s Dodikom razgovarati o budućnosti BiH”, upravo zbog njegovih postupaka kojima se konstantno ruši ustavni poredak i širi politička netrpeljivost. Slične poruke dolaze i od Josipa Brkića, zamjenika ministra vanjskih poslova, te Andreje Metelko-Zgombić, državne tajnice RH za Europu, koji ističu važnost djelovanja u okviru Daytonskog sporazuma i povratka ka pravnoj i institucionalnoj stabilnosti.
Uprkos svojoj prisutnosti na međunarodnoj sceni i medijskom eksponiranju, sve je jasnije da Dodik gubi politički kapital u zemlji. Njegovi pokušaji da se predstavi kao jedini autentični predstavnik srpskog naroda u BiH sve češće nailaze na otpor, ne samo iz Sarajeva, već i unutar same Republike Srpske. Mnogi lokalni akteri više ne žele biti dio političkih igara koje vode ka izolaciji i destabilizaciji, nego traže rješenja koja bi Bosnu i Hercegovinu vodila ka evropskim integracijama i stabilnijoj unutrašnjoj strukturi.
Zaključno, aktuelna dešavanja pokazuju da politička scena u BiH prolazi kroz značajnu transformaciju. Milorad Dodik, iako još uvijek prisutan, postaje sve marginalniji faktor, čiju budućnost određuju sudski procesi više nego političke inicijative. Njegova orijentacija ka Rusiji može biti simbolična poruka otpora, ali realni procesi u zemlji idu u pravcu koji ga sve više ostavlja iza sebe. U tom kontekstu, ostaje otvoreno pitanje – hoće li Dodik i dalje igrati ulogu opozicionog simboličkog lidera, ili će, konačno, postati samo fusnota u političkoj istoriji Bosne i Hercegovine.
