Od Ibnu Mes’uda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Jedne noći smo bili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Izgubili smo ga i tražili po dolinama i gudurama. Pomislili smo da je nestao ili da je ubijen. Prenoćili smo tu. To nam je bila najgora noć koju može neko doživjeti. Kada smo osvanuli, ugledali smo kako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dolazi iza pećine. Rekli smo: “Božiji Poslaniče, izgubili smo te i tražili, ali te nismo našli. Proveli smo najgoru noć koju može čovjek proživjeti.” Rekao je: “Došao mi je džin i pozvao da idem s njim. Otišao sam i učio im Kur’an.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je poveo sa sobom i pokazao nam tragove džina i tragove njihove vatre. Kaže da su ga pitali o njihovoj hrani, pa im je rekao: “Hranite se svakom kosti nad kojom je spomenuto Allahovo ime i balegom od životinja.” Zatim nam je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Nemojte se njima potirati, jer je to hrana vaše braće.“[1]
Ovo je jedan od mnogo hadisa koji ukazuju na to da džini postoje i svijet koji nije vidljiv našim očima. Pored hadisa, postoje razni dokazi u Kur’anu o postojanju gajba (nevidljivog svijeta). Kroz ovaj seminarski rad ću govoriti o Muhammedu (a.s.) i džinima
Džini i njihovo porijeklo
Allah u Kur’anu kaže: ”Onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali.” [2]
Onaj ko ne vjeruje u nevidljivi svijet, počinio je grijeh i djelo kufra. Allah (dž.š.) je, svojom milošću, nama rekao šta se dešava u nevidljivom svijetu. Vjera u nevidljivo je jedna od osnovnih karakteristika vjerovanja jednog muslimana, jer u nevidljivi svijet spadaju i džennet i džehennem, pa tako i džini.Vjerovanje u nevidljivi svijet je dio vjerovanja u Allaha (dž.š.).
Na početku sure El-Bekareh, Allah (dž.š.) kaže da je Kur’an knjiga u koju nema nikakve sumnje, a to je najveći dokaz da je istina da džini postoje. Riječ ”džin” dolazi od korijena arapske riječi (الجن), što znači nešto skriveno. Skriveno je od očiju, upotpunosti skriveno od očiju čovjeka. I ljudi i džini postoje na ovom svijetu, razlika je u tome što mi njih ne vidimo a oni nas vide.
Mi o džinima i nevidljivom svijetu znamo preko Kur’ana i sunneta Poslanika (a.s.). Džini su stvoreni prije čovjeka.
Meleki, koji također spadaju u gajb (nevidljivi svijet), su stvoreni od svjetlosti a džini od vatre. Čovjek je stvoren od težih elemenata (zemlja, voda itd.), dok su džini stvoreni od lakšeg elementa tj. od vatre. To im da je mogućnost da se lakše kreću, da lete, da prolaze kroz zidove i slično. ”Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog, a još prije smo stvorili džine od vatre užarene.”[3]
U Kur’anu se spominje, kad se govori o stvaranju džina, vatra pod imenom Semum (م السمو نار من). To je vatra bez dima, znači bezdimna vatra. Ibn Abbas komentira da je to vrh plamena, na kojem imaju različite boje (crvena, žuta, narandžasta, zelena, plava…).
Džini su inteligentna bića, kao i ljudi. To znači da nisu kao životenje, bez intelekta. Pored toga, džini imaju slobodnu volju da vjeruju ili da ne vjeruju. Oni jedu i piju, vjenčaju se, imaju djecu, baš kao i mi. Mnogo su slični u različitim stvarima sa nama ljudima. Kako su stvoreni od vatre, kako se iz te vatre formiralo inteligentno biće, Allah (dž.š.) najbolje zna!
Susret Poslanika a.s. sa džinima
Kada se Poslanik (a.s.) uputio sa Zejdom u Mekku, stigli su do mjesta Karnu-l- menazil. Tada je Allah (dž.š.) poslao meleka Džibrila (a.s.) sa melekom zaduženim za brda (meleku-l-džibal). Melek zadužen za brda je upitao Poslanika (a.s.), ako želi da na taj narod (u Taifu) spusti kaznu jer su ga maltretirali i ponižavali. To je Poslanik (a.s.) odbio jer se nadao da će neko od njihovih potomaka primiti islam. Ovaj događaj govori o humanosti i milosti Poslanika (a.s.).
Stigli su u Dolinu Palmi (Vadi Nahle). Tu su proveli nekoliko dana jer je tu bilo pitke vode i bilja. Dok su boravili tu, Poslanik (a.s.) je obavljao namaz tj. učio je Kur’an. O tome nam Allah (dž.š.) govori u Kur’anu : ”Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur’an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: “Pst!” A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju. “O narode naš” – govorili su – “mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upućuje. O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštititi!” [4]
”Reci: “Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: ‘Mi smo, doista, Kur’an, koji izaziva divljenje, slušali, koji na Pravi put upućuje – i mi smo u nj povjerovali i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati,”[5]
Nakon toga, šejtan je zapovjedio džinima da se raziđu po zemlji i da vide šta se dešava, jer u to vrijeme džini nisu mogli da prisluškuju nebeske vijesti (razgovor meleka ). Džini (griješnici) su inače imali običaj da prisluškuju nebeske vijesti i to bi prenosili vračarima, sihrbazima uz dozu laži u svemu tome. Poslanik (a.s.) u hadisu, kojeg bilježi Buhari kaže: ”Meleki u oblacima razgovaraju o nekom događaju koji će se desiti na Zemlji. Šejtani čuju riječ i uliju je u uho vračara/proroka, kao što se ulijeva u staklenku, nadopunjujući to sa stotinu laži.”[6]
Džini su imali mogućnost da prisluškuju nebeske vijesti sve dok Muhammed (a.s.) nije došao. Nakon što je njemu počela objava, nisu mogli prisluškivati. ”I sjedili smo okolo njega po busijama da bismo što čuli, ali će onaj, ko sada prisluškuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naići‘.’[7]
Znači, bili su onemogućeni da više prisluškuju. Ako bi to pokušali, bili bi pogođeni munjom ili zvijezdom padalicom.
Spominje se da je Abdullah ibn Mes’ud (r.a.) bio sa Poslanikom (a.s.). Abdullah kaže, kada je sjeo vidio je Poslanika (a.s.) kako mu prilaze neki ljudi ili neka stvorenja, okupljajući se oko njega toliko da ga Abdullah ibn Mes’uad (r.a.) nije vidio. Pa je Abdullah krenuo prema Poslaniku (a.s.) da vidi šta se dešava, ali mu je Poslanik (a.s.) dao znak da stane, da mu se ne približava. To su bili džini koji su došli ispitivati Poslanika (a.s.) o islamu, pa su ga prihvatili.To je bila prva potvrda džina, bili su iz Nusajbina (grad u Šamu).
Nakon toga su otišli svome narodu i obavijestili ih o Kur’anu, kao što se spominje u Kur’anu:
”O narode naš” – govorili su – “mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upućuje.”[8]
Izvor: Preporod
[1] Prenosi ga Muslim: 4/170. U njihovo vrijeme su se potirali kamenjem, kostima i sasušenom balegom.
[2] Kur’an, El-Bekareh, ajet 3.
[3] Kur’an, El-Hidžr, ajeti 26-27.
[4] Kur’an, El-Ahqaf, ajeti 29-31.
[5] Kur’an, El-Džin, ajeti 1-2.
[6] Dr. Omer Sulejman El-Eškar, A’lemul-džinni veš-šejatin (Svijet džina i šejtana), (Darun-nefais, 1995, Oman, Jordan), 36.
[7] Kur’an, El-Džin, ajet 9.
[8] Kur’an, El-Ahqaf, ajet 30.
Saff
