U političkom prostoru Bosne i Hercegovine ne prestaju tenzije između lidera različitih stranačkih opcija. Posljednja u nizu reakcija dolazi od Željke Cvijanović, predsjedavajuće Predsjedništva BiH, koja je žestoko odgovorila na izjave Elmedina Konakovića, ministra vanjskih poslova BiH. Njena izjava jasno pokazuje koliko su odnosi između vladajućih i opozicionih struktura zaoštreni, a njene riječi usmjerene su ka obrani pozicije njenog političkog saveznika, Milorada Dodika.
Cvijanović nije ostala nijema na komentare koje je Konaković uputio prema Dodiku, optužujući ga da na taj način pokušava sakriti vlastite slabosti i probleme. Prema njenom mišljenju, svaka situacija u kojoj se Konaković nađe pod pritiskom završava njegovim impulzivnim i teškim izjavama. Posebno ističe da je ovaj obrazac ponašanja već postao očekivan, ali ono što je, po njenim riječima, zaista novo jeste činjenica da Konaković više nema podršku koju je ranije imao.
Navodeći kako su se neki od njegovih bliskih saradnika i saveznika povukli iz BiH, Cvijanović insinuira da se Konakovićeva sigurnosna i politička mreža polako raspada. U njenoj izjavi se jasno osjeća želja da se skrene pažnja na to kako se Konaković sada, bez prethodne podrške, nalazi u stanju nervoze i nesigurnosti.
Cvijanović je posebnu pažnju usmjerila na jedan konkretan događaj koji se desio na teritoriji Federacije BiH, a koji se tiče sigurnosne situacije. Naglasila je slučaj iz Bosanske Krupe, gdje je maloljetnik napao i ubio policajca, koristeći to kao argument protiv Konakovićeve politike. Prema njenom stavu, umjesto da komentariše situaciju u Republici Srpskoj, Konaković bi trebao biti fokusiran na unutrašnje probleme entiteta iz kojeg dolazi.
U nastavku svog izlaganja, Cvijanović jasno ističe da je stanje u Republici Srpskoj stabilno, mirno i sigurno. Po njenim riječima, svi pokušaji iz Sarajeva i od strane političara poput Konakovića da unesu nemir ili destabilizaciju neće uroditi plodom. Ona naglašava da će RS ostati u tom stanju stabilnosti bez obzira na vanjske pritiske i izjave koje dolaze iz drugih političkih centara moći.
Ovdje možemo izdvojiti ključne tačke koje Cvijanovićka naglašava:
- Optužba Konakovića za političku slabost i potrebu da napada Dodika radi vlastite promocije.
- Konstatacija da je Konaković ostao bez podrške koju je ranije imao.
- Kritika sigurnosne situacije u Federaciji BiH, s posebnim fokusom na slučaj u Bosanskoj Krupi.
- Tvrđenje da je Republika Srpska stabilna i da će takva ostati uprkos pokušajima destabilizacije.
Posebno zanimljiv detalj u njenoj izjavi jeste spominjanje “ortaka koji su napustili BiH ili se sakrili”, čime aludira na nedavne događaje i spekulacije u vezi sa hapšenjima određenih osoba povezanih s Konakovićem. Time dodatno podcrtava tvrdnju da je njegova pozicija uzdrmana.
Takođe, Cvijanović koristi priliku da generalizuje situaciju u kojoj se nalazi političko Sarajevo, predstavljajući ga kao centar nestabilnosti i pokušaja narušavanja postojećeg poretka u Republici Srpskoj. Njena poruka jasno podcrtava odlučnost entitetskog rukovodstva da održi kurs nezavisnosti u donošenju odluka i otpor prema onima koji, kako ona tvrdi, pokušavaju unijeti nemir.
Zaključno, ova izjava Željke Cvijanović nosi snažnu političku poruku usmjerenu ka odbrani pozicije Milorada Dodika i Republike Srpske. Istovremeno, koristi priliku da ukaže na slabosti i izazove s kojima se suočava politički rival iz Sarajeva, sugerišući kako su upravo problemi unutar Federacije BiH ono na šta bi ministar Konaković trebao usmjeriti svoju pažnju, umjesto na napade prema RS-u. Bez obzira na tenzije koje dolaze izvana, poruka Cvijanovićke je da entitet ostaje siguran, stabilan i miran.
Na kraju, iz Cvijanovićkinih riječi jasno je vidljivo da trenutna politička scena u Bosni i Hercegovini prolazi kroz fazu intenzivnog nadmetanja, gdje svaka izjava ima težinu i cilj. Njeno obraćanje nije samo reakcija na konkretne komentare Elmedina Konakovića, već i šira poruka o tome kako vlast u Republici Srpskoj percipira aktuelne političke izazove i odnose unutar zemlje. Time ona šalje signal svojim biračima i političkim partnerima da, uprkos pritiscima i nesuglasicama, ostaju odlučni u očuvanju političke stabilnosti i jasno definisanih stavova. Ovakvi javni istupi, iako često polariziraju javnost, potvrđuju da će predstojeći period biti obilježen nastavkom političkih nadmudrivanja, gdje će svaka strana pokušavati dodatno učvrstiti svoju poziciju na sve kompleksnijem političkom terenu BiH.
