Mrzio sam je, za nas je bila sramota. Spremala je u mojoj školi hranu za učitelje i učenike.
Jedan dan, majka mi je došla da me pozdravi, u razred. Poslije su me zadirkivali drugovi. Bilo me sramota. Samo što u zemlju nisam propao i želio sam da nestane moja majka. Rekao sam majci kad sam je ponovo vidio, da me sramoti i da bi najbolje bilo da umre!
Majka mi ništa na to nije rekla, samo me posmatrala niejmo. Ni trenutak nisam zastao da razmislim o svojim riječima, toliko sam se ljutio. Za njena osjećanja sam bio nezainteresovan. Želio sam da izađem iz kuće i više je nikad ne vidim. Mnogo sam učio. Tako sam uspio otići na studij u Singapur.
Oženio sam se tamo, nabavio kuću i dobio djecu. Svojim životom sam bio sretan i zadovoljan. Ali jedan dan me majka došla posjetiti. Godinama me nije vidjela, a isto tako nikad nije ni unuke.
Onda je došla na moja vrata. Djeca su je počela ismijavati… Ja sam na nju počeo galamiti: Kako si se mogla usuditi u moju kuću doći i preplašiti mi djecu? Došla si nepozvana samo tako. Odmah idi odavde!
Majka mi je samo odgovorila tihim glasom: Izvinite, sigurno sam pogriješila kuću.. I nestala.
Poslije par godina, primio sam pismo. Pozvali su me na godišnjicu mature. Slagao sam ženi kako moram na poslovni put.
Nakon proslave, svratio sam do rodne kuće iz neke radoznalosti. Mještani su mi, kad su me ugledali, prenijeli kako je moja majka umrla. Nisam nimalo zaplakao.
Dali su mi pismo, koje mi je ona napisala…
Dragi moj sine, na tebe sam sve vrijeme mislila. Izvini što sam ti došla kući i uplašila djecu. Bila sam radosna kad su mi rekli da si uspio u životu. Žao mi je što sam ti sramota i teret uvijek bila. Vidiš, desila se jedna nesreća kad si bio dijete, u kojoj si izgubio oko. Nisam mogla podnijeti kao majka da bez jednog oka odrasteš. Pregledali su te doktori i rekli kako ne postoji mogućnost da progledaš ikad. Onda sam ti ja jedno svoje oko dala… Ponosila sam se znajući da će moj sin gledati i za mene vidjeti svijet, s tim okom… Uvijek uz tebe i s ljubavlju, tvoja majka.
Izvor:hayat.ba
