NESREĆE KOJIMA SU IZLOŽENI ONI KOJI NOSE, I KUĆE U KOJIMA SU HAMAJLIJE
Onaj ko se oslanja na nekoga mimo Allaha, ko traži podršku (k)od nekog drugog umjesto od Allaha, ko priziva nekoga drugog pored Allaha i ko vjeruje da mu korist ili štetu donosi neko drugi a ne Allah, taj je počinio veliki grijeh, zapleo se u širk (idolatriju) i udaljio se od Allahove milosti.
Širk je najveći grijeh, grijeh koji se ne prašta osim ako se njegov počinioc iskreno pokaje i povrati islamu. Takav nije dostojan društva meleka milosti.
Uzvišeni Allah kaže: “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehove od toga, kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.”
“Mušrik poredi Allaha sa stvorenjima i time narušava opšti red u svemiru koji svakim svojim atomom očituje jednoću Stvoritelja. Na vjeri u Allahovu jednoću su sazdana nebesa i Zemlja, zbog nje se pokreće džihad, onaj ko je ruši se ubija, ona je Allahovo pravo kod svih stvorenja, samo njome se može spasiti Dzehennema, ona je ključ Dženneta, ona je čvrsto uže koje onoga ko ga se uhvati vodi ka Allahu, i na temelju nje je jedan sretan a drugi nesretan.”
Širk se može počiniti na razne načine. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:“Širk se uvlači laganije no topot mrava u tamnoj noći po tvrdom kamenu”.
U širk spada:
– Vjerovanje da korist pridonosi i štetu otklanja neko drugi umjesto Allaha.
– Upućivanje dove nekome drugom a ne Allahu.
– Prinošenje žrtve u ime nekog drugog umjesto u ime Allaha.
– Zavjet nekome drugom umjesto Allahu.
– Traženje oslonca od nekog drugog a ne od Allaha.
– Obavljenje tavafa oko nečeg umjesto oko Kjabe.
– Pravljenje sihra.
– Traženje pomoći od onih koji proriču sudbinu i gledaju u zvijezde.
– Nošenje hamajlija.
– Traženje beriketa od kamena, drveta i sl.
U širk, također, spada pretvaranje pri činjenju dobrih djela, kao što to Uzvišeni Allah kaže: “Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!” Tj. neka dobra djela ne čini zato da bi se nekome pokazao dobrim.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je upozorio muslimane na opasnost vješanja nečega na djecu s ubjeđenjem da ih to čuva. U tome nema nikakva dobra. To ih neće sačuvati od zavidnosti i uroka. Sve je to u Allahovim rukama.
Muslimani se u potpunosti predaju Allahu. Na Njega se samo trebaju oslanjati. Sebe i stanje u kome se nalaze trebaju popravljati Kur’anom i Sunetom a hamajlije sa svoje djece pokidati i pobacati, jer u svemiru se ništa ne može desiti bez Allahog određenja i dozvole. Uzvišeni Allah kaže:“a vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće”.
Ebu Hurejre, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko ode vraču ili gataru i povjeruje ono što mu on kaže, taj je zanijekao ono što je objavljeno Muhammedu”.
Onaj ko od vidovnjaka traži znanje, takvome je uskraćeno veliko dobro. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Onaj ko proricatelja budućnosti nešto upita pa mu povjeruje, namaz mu neće biti primljen četrdeset dana”.
Ebu Hurejre, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Onaj ko ode vraču i povjeruje mu ono o čemu ga obavijesti, ili obavi odnos sa ženom u vrijeme mjesečnog pranja, ili odnos sa ženom ima otpozadi, taj nema ništa s onim što je objavljeno Muhammedu, s.a.v.s.”.
Ibn Abbas, r.a., prenosi hadis: “Onaj ko do znanja dođe putem zvijezda taj je usvojio dio vradžbine i vradžbina se povećava s povećanjem tog znanja.”
Ebu Hurejre, r.a., kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Klonite se sedam uproštavajućih grijeha”. Rekoše: “O Allahov Poslaniče, a koji su to grijesi?”On reče:“Širk Allahu, sihr, ubistvo na pravdi Boga, jedenje kamate, jedenje jetimskog imetka, dezerterstvo na dan borbe, potvaranje čestitih i bezazlenih muminki”.
Hafiz b. El-Hadžer kaže: “Pod zabranjenim znanjem do koga se dolazi putem zvijezda se misli na tvrdnju nekih da poznaju budućnost, kao npr. kada će pasti kiša ili pak, puhati vjetar, i sl. i to na temelju kretanja zvijezda, njihovog međusobnog približavanja, udaljavanja i pojavljivanja u određenim vremenima. Znanje o svemu tome je kod Allaha i niko ga drugi ne posjeduje. A što se tiče naučnog pristupa astronomiji na osnovu kojeg se zna izlaz Sunca, strana svijeta, dužina noći i dana, to ne spada u zabranjeno znanje. A Allah najbolje zna.”
El-Mugire, r.a., prenosi: “Onaj ko traži da bude žigosan (vatrom) ili traži da mu se čini rukijja taj se ne oslanja na Allaha”.
Šejh El-Albani kaže: “Hadis ukazuje na pokuđenost žigosanja vatrom zato što to predstavlja mučenje, a traženje neislamske rukijje zato što ona predstavlja oslanjanje na nekoga ko nije u stanju pomoći mu. Upravo zato se kaže da u osobine onih koji će u džennet ući bez sviđanja računa spada oslanjanje na Allaha, odbacivanje neislamske rukijje, žigosanja vatrom i gatanja uz pomoć ptica.”
Ukbe b. Amir, r.a., kazuje da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., došla skupina ljudi. Od devetorice je prihvatio prisegu (beji’t) a odbio jednog od njih. “Allahov Poslaniče” – rekli su. “Prihvatio si prisegu devetorice, a ovog si odbio!” Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: “Na ovom ima temima”. Čovjek je zavukao ruku u haljine i strgao temimu. Nakon toga je Poslanik, s.a.v.s., prihvatio njegovu prisegu, i tom prilikom rekao:“Onaj ko objesi temimu taj je počinio širk”.
Ensarija Ebu El-Besir kazuje da je putovao s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., kada je naredio izaslaniku da ni jednu hamajliju ne ostavi na devi, nego da ih sve potrga.
Ali b. Ebi Talib, kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas je poučio četvoro:
Allah je prokleo onoga ko žrtvu prinese u ime negog drugog a ne u Allahovo ime,
Allah je prokleo onoga ko proklinje svoje roditelje,
Allah je prokleo onoga ko utočiste pruža onome ko u vjeru unosi novotarije,
Allah je prokleo onoga ko mijenja Allahove zakone na Zemlji.”
Ajeti koji ukazuju na neosnovanost nošenja hamajlija
“Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, pa – niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova svojih; On prašta i milostiv je.” Imam En-Nesefi kaže: “Ovim ajetom se dokida svako oslanjanje osim oslanjanja na Allaha”.
Uzvišeni Allah u govoru o Ibrahimu, a.s., kaže: “A da li ste razmišljali”, upita on, “da su oni kojima se klanjate vi, i kojima su se klanjali davni preci vaši, doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova, koji me je stvorio i na pravi put uputio, i koji me hrani i poji, i koji me, kad se razbolim, liječi.” “I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: “Mene je nevolja snasla, a Ti si od Milostivih Najmilostiviji!”, odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.”
AJETI KOJI UKAZUJU NA NEOSNOVANOST PRORICANJA SUDBINE
“U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi.” “Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sva zna i o svemu je obaviješten.” “Reci: “Niko, osim Allah, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će ozivljeni biti.”
“Ja vam ne kažem: “U mene su Allahove riznice”, niti: “Meni je poznata budućnost”, niti kažem: “Ja sam melek!” “Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, pa – niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova svojih; On prašta i milostiv je.”
NESREĆE KOJIMA JE IZLOŽEN ONAJ KO NOSI HAMAJLIJU
Uskraćena mu je Allahova pažnja te postaje običnom igračkom u rukama šejtana, jer Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Onaj ko se veže za nešto on tome biva i prepušten”.
Iman onoga ko nosi hamajliju je manjkav i takva osoba je jadna i bijedna.
Šejtan mu se miješa u život, došaptava mu i nanosi mu bol.
NEKE OD ŠTETA UZROKOVANE SIHROM I VIDOVNJAŠTVOM
Sihr i proricanje sudbine su teški grijesi koji ruše vjeru.
Ovozemna kazna za onoga ko pravi sihr je smrt.
Dobra djela sihirbasa i onoga ko traži da se sihr pravi su bezvrijedna.
Onaj ko vjeruje proricateljima sudbine, taj je zanijekao ono što je objavljeno Muhammedu, s.a.v.s.
Sihirbaza proklinje Uzvišeni Allah.
PRIZIVANJE U DOVU NEKOGA DRUGOG UMJESTO ALLAHA
Uzvišeni Allah kaže: “Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu – da ne bi bio jedan od onih koji će biti mučeni!”
“I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! On će suditi, i Njemu ćete se povratiti!”
Ibn Abas, r.a., kaže: “Najbolji ibadet je dova”. Potom je proučio ajet:“Gospodar vas je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!””
Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: “Dova je ibadet.” “Allahu ništa nije draže od dove”.
Dove svoje samo Allahu upućujemo. Samo Njega prizivamo jer je prizivanje drugih neoprostivi širk. Na Allaha se oslanjajmo, od Njega pomoć tražimo, a divan je On oslonac i pomagač. Takav postupak nam donosi sreću i privlači u naše društvo meleke milosti.
Salih Hadžić \ lijecenjekuranom.com
