Dok sam sjedila u autu, pažnju su mi privukle dvije djevojke koje su prolazile sa druge strane ceste. Bila je to jedna jako hladna noć, toliko hladna da sam se, i pored svog višeslojnog hidžaba, debele zimske jakne, “tresla” od hladnoće, a ove djevojke privukle su moju pažnju iz tog razloga što su na sebi imale nekoliko krpica, one tanke najlonkice (štrample) koje kada noktom zakačiš, možeš da ih baciš jer su neupotrebljive, i imaš ih, a kao da i nemaš, i hodajući navlačile su one haljinice koje su im jedva najsramnija mjesta skrivale, a da ih nisu navlačile, sve mi se čini da bi se i ono najsramotnije “ugledalo”, te onako, trudeći se da ne drhte od hladnoće, uvijale su se dok su hodale u visokim potpeticama privlačeći pažnju vozača iz drugih automobila…
Ne znam jesu li ih gledali što su ih smatrali atraktivnim ili iz istog razloga kao i ja, sa ibretom, ali mislim da te noći, pod pritiskom onih minusa koji ti “prže” kožu, čak i ako su pomislili da su atraktivne, bili su i začuđeni kako uopće uspijevaju da se kreću tako “skromno” obučene na onoj “ledari”. Ali, to je valjda cijena toga da budeš IN, primijećena i u centru pažnje. Ali, džaba ti pažnja kad, ne dao Allah, u hitnoj zaglaviš sa upalom bubrega, pa tvoje mjesto u nekom kafiću gdje si plijenila poglede zauzme neka druga, a ti se tamo u bolničkoj pidžami grčiš u bolovima i oni koji su ti dobacivali komplimente na račun tvoga izgleda sad su na svome mjestu i dobacuju nekim drugima i nisi im ni na kraj pameti.
Ne razumijem koji je fazon jednoj ženi da je oni iz muške populacije gledaju samo kroz njeno tijelo. Koji ti je cilj da pred cijelim dunjalukom budeš zapažena kao komad “mesa”, koji će sutra zastarjeti i zamijenit će ga novi, svježiji, a ti ideš na “otpad”, odbačena radi mlađih i ljepših, i odlaziš u zaborav. Sve što si postigla do sada jeste brdo komplimenata koji su zajedno sa tobom otišli u zaborav, more pogleda koja su te samo prljala kod tvoga Gospodara, fizičkih dodira koji su ti ostavljali grijehe kod Pisara na lijevoj strani, i ti poslije ne znaš ni gdje si bila ni šta si radila. Život ti je prošao u kafićima, dimu i treštavoj muzici i sva svoja razočarenja liječiš tako što sjedneš u fotelju, pustiš sebi neku pjesmu uz koju se možeš pošteno isplakati, i sva svoja razočarenja pokušati u nju staviti, i tako iz dana u dan. Život bez posebnog smisla…
Uhvati me stid da ja kao žena gledam onakvo što, pa se sjetih sve naše braće u kakvim su iskušenjima oni danas po pitanju žena, pa se osjetih ponosnom i zahvalnom Gospodaru na Njegovoj uputi za svu tu našu poštenu braću koja nose velike terete na svojim plećima. Uhvati me tuga, žaljenje, sažaljenje, i sjetih se malene sirijske dječice koja od hladnoće umiru na krilima svojih majki, naših sestara, lavica ummeta.
Tebi Allah dao sve blagodati ovog dunjaluka, a ti naopako. Njihovi snovi su da imaju toplu sobu, gdje će svoje modre ruke ugrijati, da imaju čiste mirisne prostirke, na kojima će svoje namaze obavljati, a šta ti radiš sa tim što imaš? Oni maštaju o toplim, čistim, mehkim jaknama i suhim futrovanim čizmicama, a u kakvu obuću ti nosiš – beskorisnu, onu koja odjekuje pri svakom koraku i privlači pažnju?!
Oni tuguju kada im pogine dijete, otac ili majka, a ti kukaš na Boga kada se posvađaš sa momkom. Oni zahvaljuju Allahu kada bombardovanje prođe i njihovim se najmilijima ništa ne desi, a ti nisi zahvalna zato što nemaš najnoviji Samsungov telefon. I tebi je najteže u životu, jer te momak ostavio zbog neke druge djevojke.
Sestro moja! Allah mi je svjedok da ti upućujem ove kritike samo zato što te volim i što ti želim dobro… Skini tu odjeću bestidnosti, obuci odjeću pobožnosti, neka tvoj abdest bude tvoja najljepša šminka, a tvoja ljepota samo za tvog budućeg muža, inšallah, koji će tu ljepotu pod plaštom tvoga hidžaba ljubomorno skrivati od pogleda drugih. Padni svome Gospodaru na sedždu i ustani sa nje kao nova osoba, samo robinja Njemu, “operisana” od dunjaluka.
Ummu Sara Žužić n-um
