Pogledajmo kako se odvijala svađa između Jasmine i njenog muža Semira nakon što je on ljut došao kući s posla…
Jasmina: Kako si? Jesi li umoran?Semir: Molim te, ne govori ništa. Imao sam dug i naporan dan.Jasmina: I ja sam isto tako imala dug i naporan dan. Djeca su čak…Semir: Rekao sam ti ne govori mi ništa. Jesi li ti gluha? Nikad ne slušaš šta ti govorim!Jasmina: Nisi ti jedini u ovoj kući koji je umoran. Ne istresaj na meni svoju ljutnju i umor.Semir: Bezosjećajna si. Rekao sam ti da sam umoran, a ti me uznemiravaš pričom.Jasmina: (Ljutito povišenim glasom) Ti i ne shvataš u čemu je tvoj problem. Problem je što uvijek misliš samo na sebe. Nije ti stalo do drugih.Semir: (Vičući) Tako znači! Ne znaš ništa nego mene stalno grditi. Kao da sam uvijek ja kriv! (Šutnja pola minute)Šta je pogrešno u ovom razgovoru?
Muž i žena se vole. Gaje saosjećanje jedno prema drugom. Međutim, oboje su bili umorni i iscrpljeni od mnogobrojnih pritisaka kojima je većina nas u današnje vrijeme izložena. U ovoj osjetljivoj situaciji primjećujemo kako je svađa brzo počela i brzo se rasplamsala.I Jasmina i Semir se se upustili u svađu dopustivši svojim osjećanjima da upravljaju načinom razgovora sa bračnim drugom. Jasno je da je Semir shvatio šta se događa, spasio situaciju pozitivnim govorom i zatražio da se zakaže vrijeme razgovora. Lahko je da se čovjek prepusti uobičajenom načinu govora reagujući negativno, nestrpljivo i neljubazno.Govor postaje negativan zbog izbora riječi koje koristimo, zbog tona kojim ih izgovaramo i svrhe u koju ih kopristimo: ljutito vikanje, ironija, podrugljivost pa čak i psovanje ili proklinjanje. Evo nekoliko rečenica koje obično doprinose negativnom toku diskusije: “Glupane, ne razumijes’ ili“Ti stalno zvocaš i žališ se” ili nekoliko naizgled običnih izraza koji nikada ne doprinose rješenju problema, jer se koriste u svrhu uopćavanja: uvijek, stalno, svaki put, neprekidno . . .Još je veća šteta u načinu na koji supružnici tumače govor druge strane. Svako od njih donosi sud o drugome i grdi ga zbog osjećanja koja ima. Kreće u napad koristeći izraze sa zamjenicom “ti”, “tebi”, “tebe”…U prethodnom razgovoru primjećujemo veliki broj izraza sa zamjenicom “ti” “tebe” . . . na primjer: “Jesi li (ti) ti gluh?” “Nikad ne slušaš šta ti govorim” “Problem je što ti uvijek misliš samo na sebe” Ne znaš( ti) ništa nego mene stalno grditi”.
Autor: dr. Memun Mubejjed Za Akos.ba priredio: Nedim Botić
