SIPA je prije nekoliko dana na Sokocu uhapsila sedam osoba osumnjičenih za ratne zločine počinjene na Sokocu.
Akcija je provedena po naredbi Tužilaštva BiH. Uhapšeni su Milan Tupajić, nekadašnji predsjednik Kriznog štaba Sokolac, Radomir Obradović, zvani Dragan, nekadašnji komandir SJB Sokolac, Miladin Gašević Ćirko, zamjenik komandira Izviđačke čete 2. rmtbr, Momir Kezunović, pripadnik Izviđačke čete 2. rmtbr, Branislav Kezunović Miki, pripadnik Izviđačke čete 2. rmtbr, Željko Gašević, pripadnik Izviđačke čete 2. rmtbr i Jadranko Šuka, pripadnik Izviđačke čete 2. rmtbr
Osumnjičeni su i Radislav Krstić, nekadašnji zapovjednik 2. romanijske motorizovane brigade VRS, koji se nalazi na izdržavanju kazne u Poljskoj i N. K., pripadnik čete Vojne policije 2.rmtbr, koji boravi u Kanadi, i bit će zatraženo njegovo izručenje u BiH.
Oni se terete da su u septembru 1992. godine, u okviru širokog i sistematičnog napada na civilno stanovništvo Bošnjake, isplanirali, organizirali i učestvovali u ubistvu 44 civila Bošnjaka iz sela Novoseoci u općini Sokolac i progonu civilnog stanovništva sa navedenog područja.
Tijela zvjerski ubijenih Bošnjaka, nađena su 2000.godine na smetljištu Ivan Polje. Najmlađa žrtva bio je Damir Očuz, koji je imao tek 14 godina. Ubijen je zajedno sa ocem Muneverom. Posmrtni ostaci žrtava bili su prekriveni smećem, a zločincima je bilo malo što su uradili, te su na isto mjesto gdje su bacili tijela ubijenih Bošnjaka, dovozili i bacali i ostatke džamije u Novoseocima, koju su minirali i porušili.
Na suđenju zločincu Ratku Mladiću u Hagu 2013. godine, svjedokinja Tužilaštva Munira Selmanović izjavila je da su joj srpske snage u jesen 1992. godine ubile muža i sina, zajedno s više od 40 mještana sela Novoseoci u općini Sokolac.
U izjavi, uvedenoj u dokaze u pisanom obliku, Selmanovićeva je opisala kako su srpske snage 22. septembra 1992. napale Novoseoce, a zatim svim Bošnjacima naložile da se okupe u krugu preduzeća “Metalika”, istovremeno pljačkajući njihove kuće.
Muškarci, među kojima su bili muž i 18-godišnji sin Selmanovićeve, potom su bili odvojeni od žena, djece i staraca, koji su autobusima bili upućeni ka Sarajevu. Razdvajanje je, kako je navela, naredio srpski komandant Momčilo Pajić, a jedna žena bila je ubijena na putu do autobusa zato što se brže kretala. Pajić je radno sposobne muškarce zadržao u selu pod izgovorom da će biti upućeni na rad. Niko ih, međutim, više nije vidio žive.
U jesen 2000., u masovnoj grobnici u Ivan Polju pronađene su žrtve iz Novoseoca, a Munira Selmanović, kako je posvjedočila, prisustvovala je ekshumaciji i prepoznala posmrtne ostatke svog sina.
Ona je kazala i da je tijelo njenog supruga pronađeno tek 2012. godine “zato što su ga premještali iz grobnice u grobnicu”.
– Svi su bili živi kad su nas potrpali u autobuse. Nikad ih više nisam vidjela. Nikad – kazala je Selmanović dodajući:
– Tu sam pronašla svoje dijete. Bilo ih je četvorica u toj rupici. Prepoznala sam ga po lančiću, džemperu, obući i po koščicama. Kosti svog djeteta poznajem. S prednje strane, džemper je bio netaknut, kao da metak nije prošao, ali kad su ga okrenuli, imala sam šta vidjeti, ispali su meci – opisala je svjedokinja.
Munira Selmanović je svjedočila u Hagu i na suđenju zločincu Radovanu Karadžiću.
(Faktor.ba)
