Ovdje je rođena. I nije joj komad papira rodni list, nego zemlja, i na njenim bijelim nišanima ispisano ime. Tišina.
Tako se zove, ali je najglasnija. I koliko god govorila, ne može objasniti kako se to život i smrt mogu zvati istim imenom. Ovdje sve govori i svjedoči.
Ovdje majke umjesto vrata i prsa sinovih ruke vežu oko nišana, jer su tu. Tu su i očevi, muževi, braća.
Od danas i Azmir Osmanović, stariji Azirov brat. Kada je ubijen imao je 16 godina piše hayat
