Odemo mi tako prošlog ramazana do Zavidovića.
Ramazanska kampanja udruženja Srce za djecu oboljelu od raka.
Mahsuz odemo da upoznamo jednu djevojčicu.
Zvala se Ilhana.
Naglo se razboljela godinu prije, otkriju joj tumor na mozgu.
Pa hitna operacija.
Pa oduzetost tijela, pa ponovo vraćanje u život.
Dočekala nas je na vratima, na nogama, sa osmijehom.
Ilhana je bila nepokretna.
Nije bila u stanju da priča.
Ni riječ da kaže.
Kaže njena majka da su je kući donijeli u naručju, kao bebu.
I kaže da kćerka nikada nije kazala da je nešto boli niti se na išta žalila.
Borila se, borila…
Čim je bilo bolje, krenula u mekteb.
Kaže njen muallim Šefik ef., da kad je došla u mekteb ništa nije mogla izgovoriti, osim jedne riječi.
Allah…
Toliko je voljela mekteb da ujutro u 5 ustane i počne se spremati, a mekteb počinje u 8.
A eto danas, 17. aprilskog dana 2024., naša draga Ilhana se vratila svome Gospodaru.
Ovo dok pišem, suza mi krenu.
Ali znam da je ona sada na boljem mjestu.
Nema više ni bolesti ni raka.
Nema više ništa bol da joj stvara.
Rahmet njenoj duši, a porodici Fazlić sabur.
Imali ste divno dijete i možete biti ponosni na nju.
A svima nama koji smo Ilhanu znali i sreli, nećemo nikad zaboraviti i hrabrost jedne djevojčice iz sela Bajvati…piše Nedim Botić
🌷