Debata o korištenju mobilnih telefona u školama: Izazovi i rješenja
Debata o korištenju mobilnih telefona u školama postaje sve izraženija u Bosni i Hercegovini, a posebno je aktuelizirana nakon nedavnih odluka u susjednoj Hrvatskoj, gdje je zabranjena upotreba mobilnih uređaja u osnovnim školama tokom nastave, a razmatra se i zabrana tokom odmora. Ova pitanja su izazvala brojne rasprave među roditeljima, nastavnicima i učenicima, a različiti kantoni u BiH pružaju različite pristupe rješavanju ovog problema. U ovom kontekstu, korisno je razmotriti sve aspekte ove teme kako bismo razumjeli njenu kompleksnost i potencijalne posljedice.
U Sarajevu, Sindikat osnovnog obrazovanja zatražio je od Ministarstva obrazovanja da uvede strožu regulaciju korištenja mobitela u učionicama. Predstavnici Sindikata tvrde da mobilni telefoni ometaju disciplinu i negativno utiču na školsku uspješnost učenika. Na primjer, brojni nastavnici izvještavaju o situacijama u kojima su učenici tokom predavanja skretali pažnju na zaslone svojih telefona, umjesto da se fokusiraju na nastavu. Ova problematika postaje sve očiglednija kako se tehnologija razvija, a učenici postaju sve više zavisni od svojih uređaja. U Unsko-sanskom kantonu, neke osnovne škole su već uspješno implementirale slične mjere na inicijativu samih učenika. U Prvoj osnovnoj školi u Bosanskoj Krupi, Vijeće učenika predložilo je zabranu korištenja telefona tokom nastave, a taj prijedlog podržali su i roditelji i nastavnici, što ukazuje na rastuću svijest o važnosti fokusiranja na obrazovni proces.
Prema riječima direktorice te škole, Melite Alagić, učenici se na početku svake školske godine upoznaju s pravilima koja se strogo primjenjuju. Iako obožavaju svoje telefone, učenici poštuju zabranu i ne koriste ih ni na malim ni na velikim odmorima. U slučaju kršenja pravila, nastavnici oduzimaju telefone do dolaska roditelja. Ova praksa se pokazala kao korisna, jer učenici smatraju da ona smanjuje ometanje i povećava pažnju tokom nastave. Također, direktorica Alagić ističe da su rezultati ove inicijative vidljivi u poboljšanoj komunikaciji među učenicima, budući da su prisiljeni da se oslanjaju jedni na druge umjesto na digitalne uređaje.
U Gimnaziji u Bihaću, implementirano je rješenje gdje učenici pri ulasku u učionicu odlažu svoje telefone u numerisane džepiće. Ovaj pristup omogućava učenicima da koriste mobilne telefone samo kada prelaze u drugu učionicu. Direktorica Samira Muminović naglašava da iako nije moguće potpuno zabraniti mobilne telefone u školama, njihovo korištenje se može regulisati. Ova nova praksa rezultira boljom koncentracijom i većim angažmanom učenika tokom nastave. Uz to, učenici su proveli istraživanje koje je pokazalo da se njihova produktivnost povećala za više od 20% otkako su počeli koristiti ovaj sistem. Ovaj primjer pokazuje da regulacija može donijeti pozitivne rezultate, ali je istovremeno potrebno osigurati da učenici razumiju razlog iza ovih pravila.
Kantonalno Ministarstvo obrazovanja pruža podršku školama u regulaciji korištenja mobilnih telefona. Prema Azri Šulić, pomoćnici ministrice, Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju omogućava školama da donesu vlastite pravilnike koji mogu uključivati restrikciju ili potpune zabrane korištenja mobilnih uređaja. Svaka škola donosi odluku u dogovoru s roditeljima, što osigurava fleksibilnost i prilagodljivost lokalnim potrebama. Ova decentralizacija omogućava školama da se prilagode svojim specifičnim okolnostima, ali također može dovesti do nejednakosti u pristupu obrazovanju ako se ne primjeni dosljedno.
Iako su mnogi roditelji i nastavnici za strožu regulaciju korištenja mobitela, postoje i oni koji smatraju da je takva zabrana nerealna. Stručnjaci upozoravaju na potencijalne posljedice prekomjerne upotrebe mobilnih telefona kod djece, uključujući probleme s koncentracijom, nižu školsku uspješnost, ovisnost o ekranima, poremećaje spavanja, pa čak i pretilost. Na primjer, istraživanja pokazuju da prekomjerna upotreba ekrana može dovesti do smanjenja fizičke aktivnosti kod djece, što je dodatni razlog za zabrinutost. U tom kontekstu, neki roditelji i učitelji ističu da mobilnim telefonima nije mjesto u školama, barem ne tokom nastave, te da bi djeca trebala imati više prilika za druženje i fizičku aktivnost van digitalnog svijeta. Ova perspektiva naglašava potrebu za ravnotežom između korištenja tehnologije i očuvanja zdravih obrazaca ponašanja.
Kako bi se pronašlo optimalno rješenje, potrebna je kontinuirana diskusija među svim relevantnim akterima u obrazovnom sistemu. Na taj način bi se mogli uspostaviti standardi koji će omogućiti korištenje tehnologije na način koji ne ometa obrazovni proces, već ga dodatno obogaćuje. Ova tema ne samo da treba da bude fokus svih relevantnih institucija, već i da se otvore dijalozi sa učenicima i roditeljima kako bi se stvorila zajednička rješenja koja će zadovoljiti sve strane. U konačnici, uspješan model regulacije korištenja mobilnih telefona u školama trebao bi se temeljiti na razumijevanju i suradnji, s ciljem stvaranja okruženja koje potiče učenje i razvoj, a ne ometa ga.
