Američki predsjednik Donald Trump nedavno je iznio svoj plan koji bi mogao značajno oblikovati budućnost Pojasa Gaze, teritorija u kojem su stotine tisuća Palestinaca pogođene ratom i razaranjem. U razgovoru sa jordanskim kraljem Abdullahom II u Ovalnom uredu, Trump je ponovio svoju ideju o preseljenju palestinskog stanovništva iz Gaze, čime bi se omogućilo stvaranje potpuno nove realnosti na Bliskom istoku. Njegov plan uključuje transformaciju Gaze u „Rivijeru Bliskog istoka“, prema kojoj bi regija postala atraktivno mjesto za investicije, s naglaskom na ekonomski oporavak i radna mjesta za lokalno stanovništvo. Međutim, ovakve ambicije nailaze na otpor, kako od Jordana, tako i od drugih arapskih zemalja.
Trump je, govoreći uz kralja Abdullaha, insistirao da će Jordan prihvatiti palestinske izbjeglice, što je izazvalo snažnu reakciju jordanskog monarha. Iako je Trump iznio svoje uvjerenje da će zemlje poput Jordana i Egipta na kraju pristati na ovaj prijedlog, kralj Abdullah nije izrazio eksplicitnu podršku. On je naglasio da će učiniti ono što je najbolje za svoju zemlju i njezine građane, posebno jer Jordan već godinama suočava s velikim brojem palestinskih izbjeglica.
Jedan od ključnih aspekata ovog prijedloga odnosi se na aneksiju zemlje i stvaranje novog teritorijalnog statusa, što bi moglo uključivati raseljavanje Palestinaca iz Gaze i njihov preseljenje na druge lokacije, prvenstveno u Jordan i Egipat. Trump je, međutim, bio vrlo jasan u stavu da Palestinaci ne bi imali pravo povratka u svoje domove na teritoriju Gaze, što je izazvalo snažnu osudu u arapskom svijetu. On je, također, istaknuo kako će SAD preuzeti kontrolu nad Gazom, čuvati teritorij i usmjeriti resurse u razvoj infrastrukture, što bi na kraju trebalo donijeti mir i stabilnost.
Za razliku od Trumpa, kralj Abdullah nije bio spreman otvoreno prihvatiti ove prijedloge, jer bi prihvaćanje ovakvog plana moglo ugroziti legitimnost Jordanske kraljevine i regionalnu sigurnost. Jordan se već suočava s problemima vezanim za velik broj palestinskih izbjeglica koji su smješteni u toj zemlji još od 1948. godine. Kralj Abdullah jasno je upozorio da bi usvajanje ovog plana moglo pogoršati političke odnose unutar regije, povećati radikalizam i uzrokovati dodatni haos.
Ovaj prijedlog također dolazi u trenutku kada američka pomoć Jordanu suspenzije zbog revizije vanjskih financijskih odnosa. Trump je naglasio kako Jordan i Egipat primaju značajnu američku pomoć, te kako ne koristi tu pomoć kao prijetnju, ali je jasno stavio do znanja da bi, ako bude potrebno, mogao povući tu pomoć ako se ne postigne dogovor o raseljenju Palestinaca.
Kralj Abdullah, iako ljubazan prema Trumpu, očito nije želio ući u javnu raspravu u kojoj bi morao izraziti javno protivljenje američkoj inicijativi. Tokom sastanka, koji je održan u prisustvu američkog državnog sekretara Marca Rubija i jordanskog ministra vanjskih poslova Aymana Safadija, kralj Abdullah je dao do znanja da će arapske zemlje vjerojatno doći u Washington sa svojim kontra-prijedlogom, koji bi trebao biti prihvatljiviji za regiju.
Izvori iz Jordana također sugeriraju da će eventualna realizacija ovog plana imati dugoročne političke posljedice, kako za Jordansku kraljevinu, tako i za širi Bliskoistočni region. Stoga je važno napomenuti da će svaki pokušaj implementacije ovog plana zahtijevati duboko promišljanje, jer bi mogao značajno utjecati na stabilnost i mire u Jordanu i susjednim zemljama.
Nadalje, plan koji uključuje raseljavanje palestinskih izbjeglica iz Gaze i njihov smještaj u Jordan, koji je već domaćin milijunima izbjeglica, mogao bi imati dalekosežne društvene i ekonomske implikacije. Iako Trumpov plan nosi ambicioznu viziju ekonomskog oporavka regije, mnogi se pitaju hoće li političke tenzije i neusuglašenosti među arapskim državama na kraju prevladati nad njegovim naporima za postizanje mirnog rješenja.
U konačnici, Trumpov plan za preseljenje Palestinaca i preuzimanje kontrole nad Gazom postavlja ozbiljna pitanja o budućnosti političke ravnoteže u regionu. Iako ideja o stvaranju ekonomske zone u Gazi, pod nazivom „Rivijera Bliskog istoka“, može zvučati privlačno s obzirom na mogućnost stvaranja novih radnih mjesta i poboljšanja infrastrukture, ona također nosi značajnu političku cijenu. Palestinsko pravo na povratak i prepoznavanje teritorijalnog integriteta su ključna pitanja za mnoge arapske zemlje, što znači da bi Trumpova inicijativa mogla dodatno pogoršati veze između SAD-a i arapskog svijeta. Ovaj prijedlog također pokazuje duboku diplomatsku napetost, jer arapske zemlje, poput Jordana, moraju balansirati između vlastitih interesa, sigurnosnih prijetnji i međunarodnih pritisaka, dok istovremeno pokušavaju očuvati regionalnu stabilnost. Dakle, budućnost ovog plana ovisi o sposobnosti svih strana da pregovaraju i postignu konsenzus koji neće samo oblikovati političku budućnost Gaze, već i šireg Bliskog istoka.
