U posljednjim danima, izjave glavnog izaslanika Donalda Trumpa za Ukrajinu izazvale su značajne reakcije među europskim liderima. General Keith Kellogg je izjavio da Evropa neće imati mjesto za pregovaračkim stolom kada bude riječ o okončanju rata u Ukrajini, što je izazvalo nezadovoljstvo među europskim čelnicima. Ova izjava dolazi nakon što je Washington poslao upitnik europskim prijestolnicama, tražeći od njih da iskažu svoj doprinos u pružanju sigurnosnih garancija za Ukrajinu. Takav stav odražava sve jasniji smjer američke administracije, koja smatra da europski saveznici u NATO-u trebaju preuzeti veću odgovornost za sigurnost u regiji, dok Sjedinjene Države fokusiraju svoju pažnju na druge globalne prioritete, poput sigurnosti svojih granica i suprotstavljanja Kini.
Kellogg je na konferenciji o globalnoj sigurnosti u Münchenu bio upitan može li se javnost uvjeriti da će Ukrajinci i Evropljani imati aktivnu ulogu u mirovnim pregovorima. Njegov odgovor bio je jasan – Ukrajinci će, naravno, biti za stolom, dok je u vezi s Europljanima odgovorio negativno. Ove riječi odmah su izazvale burne reakcije među europskim liderima, koji su smatrali da bez Evrope nije moguće raspravljati o budućnosti Ukrajine niti o europskoj sigurnosnoj strukturi. Finski predsjednik Alexander Stubb je na istom skupu istaknuo kako Evropa mora prestati s previše govora, te da je vrijeme za konkretnu akciju i prijedloge.
Osim toga, jedan od ključnih dijelova američkog upitnika odnosio se na pitanje koliko su europske države spremne uložiti u vojnu sigurnost. Prema informacijama jednog diplomata, američki dokument uključuje šest ključnih pitanja, među kojima je najvažnije upravo raspoređivanje vojnih snaga. Ovaj pristup pokazuje želju SAD-a da se europske države više angažiraju u pružanju konkretne pomoći, što uključuje i veću odgovornost za regionalnu sigurnost. Glavni tajnik NATO-a, Mark Rutte, također je pozvao europske zemlje da prestanu s kritikama i daju konkretne prijedloge, te povećaju odbrambene izdatke kako bi se osigurala stabilnost u regiji.
Iako su reakcije na ove izjave bile podijeljene, jasno je da su razgovori o ratu u Ukrajini i njegovom mogućem okončanju daleko od jednostavnih. Francuska i Poljska već su najavile moguće neformalne sastanke europskih lidera kako bi raspravljali o budućnosti Ukrajine i europske sigurnosti. S druge strane, Kellogg je također naglasio kako bi pregovori mogli uključivati teritorijalne ustupke od strane Rusije, ali i jaču provedbu sankcija protiv Rusije, posebno u kontekstu naftne industrije koja je ključna za rusku ekonomiju. On je također dodao da Rusija u osnovi funkcioniše kao petrodržava, što znači da će zapadne sile morati poduzeti dodatne mjere kako bi naštetile ruskom ekonomskom interesu i potaknule je na promjene.
Međutim, kako se situacija razvija, postavlja se pitanje u kojoj mjeri će Evropa uspjeti preuzeti veću odgovornost u rješavanju ovog globalnog konflikta. Između zahtjeva Sjedinjenih Država da se europski saveznici angažiraju i stalnih napetosti između različitih zemalja, Evropa će biti prisiljena na brze i odlučne akcije kako bi sačuvala stabilnost na kontinentu. Ovaj konflikt nije samo političko pitanje, već i ekonomsko, a kako bi se postigao dugoročni mir, potrebna je koordinirana i učinkovita suradnja svih aktera na svjetskoj sceni.
U zaključku, ovo je trenutak kada Evropa mora donijeti ozbiljne odluke u pogledu svoje vanjske politike i sigurnosti. Za uspješan ishod pregovora i okretnu strategiju u Ukrajini, europske nacije moraju ujediniti snage, povećati svoje obaveze u pogledu vojne i ekonomske pomoći, te imati jasnu viziju o tome kako će se nositi s daljnjim izazovima. Izostanak odlučnosti i konkretnih prijedloga mogao bi dovesti do dugoročne nestabilnosti u regiji, što bi imalo globalne posljedice.
Kako bi se postigao napredak u rješavanju ukrajinske krize, ključna će biti suradnja svih relevantnih aktera, uključujući Sjedinjene Države, Evropu i Ukrajinu. Svaka strana mora prepoznati svoj strateški interes i ulogu u ovom globalnom sukobu. Dok SAD očigledno smanjuje svoju direktnu vojnu angažiranost, Evropa će se morati pripremiti za veći teret odgovornosti. To uključuje ne samo povećanje odbrambenih izdataka, već i aktivniji politički angažman u procesu mirnih pregovora. Uz pravilnu koordinaciju i zajedničku volju za postizanjem trajnog mira, moguće je stvoriti temelje za stabilnu i sigurnu budućnost Ukrajine i cijele europske regije, dok će uspješna primjena sankcija i pritisak na Rusiju biti ključni faktori za ograničavanje njenog agresivnog ponašanja.
