U posljednjem razvoju događaja koji odražava sve napetije pravno-političke odnose unutar Bosne i Hercegovine, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine uložilo je žalbu na presudu kojom je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Ova presuda izrečena je krajem februara i odnosi se na njegovo nepoštivanje odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH. Osim zatvorske kazne, Sud mu je naložio i zabranu obavljanja javne funkcije, konkretno predsjedničke, u trajanju od šest godina.
Međutim, time se priča ne završava. Obe strane – i Tužilaštvo i odbrana – koriste pravo žalbe. Odbrana Milorada Dodika zatražila je da se presuda u potpunosti ukine i da njihov klijent bude oslobođen krivice. Suprotno tome, državni tužioci imaju sasvim suprotan pristup: oni insistiraju na strožim sankcijama i žele dodatno produljiti zabranu političkog djelovanja.
Prema navodima žalbe koju je Tužilaštvo dostavilo Sudu BiH, zahtijeva se:
-
stroža kazna zatvora za Milorada Dodika,
-
proširenje trajanja mjere zabrane obavljanja dužnosti predsjednika RS,
-
osuđujuća presuda za Miloša Lukića, v.d. direktora „Službenog glasnika“ Republike Srpske, koji je u prvostepenom postupku oslobođen svih optužbi.
Iako u samoj žalbi nije precizirano koliko bi tačno trajala nova mjera zabrane, iz završnih riječi koje su prethodile presudi jasno je da Tužilaštvo teži tome da se zabrana produži na deset godina. Time žele, kako navode, osigurati zaštitu pravnog poretka i spriječiti ponavljanje sličnih djela u budućnosti.
S druge strane, zanimljivo je to što Dodik, iako javno i politički ne priznaje institucije Suda BiH, ipak preko svojih advokata – po punomoći – aktivno koristi mehanizme koje ta institucija pruža. Njegova odbrana poslala je opširnu žalbu na čak 70 stranica, u kojoj se pokušava osporiti zakonitost čitavog procesa.
Jedan od ključnih argumenata koji se ističe u žalbi jeste osporavanje legitimiteta Christiana Schmidta, visokog predstavnika u BiH. Tvrdi se da Schmidt nije legitimno izabran i da samim tim nema ovlaštenja da mijenja pravne propise, uključujući i krivični zakon, na osnovu kojih je Dodik osuđen. U tom smislu, Dodikov pravni tim pokušava osporiti osnov na kojem je cijeli sudski proces vođen.
Glavni advokat odbrane, Goran Bubić, ostaje pri stavu koji je iznio još 19. februara u završnim riječima – da ono za šta je Dodik osuđen zapravo ne odgovara realnoj pravnoj situaciji. On tvrdi da u konkretnom slučaju nema elemenata krivičnog djela, te da je presuda rezultat političkog pritiska, a ne zakonskog utemeljenja.
S druge strane, Tužilaštvo BiH ostaje odlučno. Njihov pristup jasno pokazuje da nastoje ojačati autoritet državnih institucija i sankcionisati svaki pokušaj obesmišljavanja međunarodnih i domaćih pravnih odluka. Njihova žalba ide u pravcu uspostavljanja snažnije poruke – da nijedan politički lider, pa ni predsjednik entiteta, nije iznad zakona.
U širem političkom kontekstu, slučaj Dodik dodatno je zaoštrio tenzije unutar Bosne i Hercegovine, naročito između institucija državnog nivoa i vlasti Republike Srpske.
Republika Srpska nastavlja insistirati na narativu prema kojem ne priznaje legitimitet visokog predstavnika, a samim tim ni njegove odluke. To uključuje i izmjene zakona koje je Schmidt donio, a koje su direktno uticale na podizanje optužnice protiv Dodika.
U zaključku, slučaj Milorada Dodika prerasta iz pravne procedure u duboko političko pitanje koje reflektuje kompleksnu dinamiku vlasti i pravde u Bosni i Hercegovini. Dok Tužilaštvo traži strože mjere radi očuvanja zakonskog poretka, Dodik i njegov pravni tim tvrde da se radi o nelegitimnom procesu i pokušaju političke eliminacije. Ishod ove pravne bitke mogao bi značajno uticati ne samo na Dodikovu političku karijeru, već i na buduće odnose između entitetskih i državnih vlasti.
