Kada sam imao 14 godina, moj babo je preselio na Aḫiret. Mnogo sam ga volio, a i on je mene. Bio sam njegov sin jedinac. Njegova želja je bila da naučim Kur’an, a prije njegove smrti sam naučio tek nekih 36 stranica.
Jedne prilike, moj učitelj Kur’Ana je spomenuo ḥadīs: „Ko uči Kur’An i radi po onome što je u njemu, Allāh će staviti njegovim roditeljima krunu na Sudnjem danu“.
Nakon toga sam rekao sebi: Ejmene, tvoj babo je preselio i nije više u stanju da radi dobra djela. Potrudi se i budi sebeb da se tvom babi stavi kruna od svjetlosti na Sudnjem danu. Nisam uvijek bio istog raspoloženja za učenje novih stranica i kada god bih posustao, rekao bih sebi: Nisi iskren u ljubavi prema svom babi!
Ovaj ḥadīs me je vodio do kraja moga puta u pamćenju Kur’āna i bio je moja najveća motivacija. Proces pamćenja Kur’ān mi je pomogao da lakše prebrodim iskušenja koja su me zadesila još kao dječaka. Pozivam sve nas, a posebno one koji podučavaju druge Kur’ānu da čitaju i prenose svojim učenicima ḥadīse o vrijednosti pamćenja i učenja Kur’āna i da u tome tražimo našu najveću motivaciju.
Zaista, jedan od najljepših ḥadīsa je onaj gdje će biti rečeno učaču Kur’ana: „Uči i penji se, uči lijepo i pravilno, kao što si i na dunjaluku učio, jer uistinu je tvoje mjesto kod posljednjeg ājeta kojeg proučiš.
Šejḫ dr. Ejmen Suvejd, ḥafiẓahullāhu te‘ālá
senzor.ba
