U Bosni i Hercegovini trenutno djeluje čak 16 različitih policijskih agencija, što bi, barem na papiru, trebalo da garantuje snažan sistem sigurnosti i zaštite zakona. Ipak, stvarnost pokazuje sasvim suprotnu sliku. Već 25 dana nakon raspisivanja centralne potjernice za Miloradom Dodikom, Nenadom Stevandićem i Radovanom Viškovićem – koji su označeni kao akteri pokušaja narušavanja ustavnog poretka – nijedna od tih agencija nije izvršila njihovo privođenje.
Dok institucije naizgled funkcionišu, djelujući kroz uobičajene protokole, stvarni rezultati izostaju. Tako se, paradoksalno, ministar odbrane Zukan Helez odaziva pozivu na saslušanje po prijavi Mirnesa Ajanovića, i to u svom kabinetu, na osnovu naloga Tužilaštva Bosne i Hercegovine, dok se istovremeno kabineti visokih zvaničnika iz Banje Luke ostaju netaknuti. SIPA, Državna agencija za istrage i zaštitu, umjesto da deluje tamo gdje se sumnje najviše gomilaju, usmjerava pažnju na druge slučajeve, čime se dodatno produbljuje sumnja u selektivnu primjenu pravde.
Ministar Helez je istakao da odlučnost i dosljednost u radu za jačanje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine često rezultiraju prijetnjama, upravo od onih koji žele nacrtati nove granice unutar suverene države. Njegova poruka jasno ukazuje na to da se nalazimo u vremenu u kojem se legalno izabrani predstavnici bore za očuvanje države, dok oni koji je žele rascjepkati, slobodno koračaju bez posljedica.
U ovoj priči posebno je važno istaći reakciju Zlatka Miletića, delegata u Domu naroda BiH, koji je pozvao na hitnu reakciju sigurnosnih struktura. Naglasio je da se ovakvim odugovlačenjem direktno narušava povjerenje građana u državne institucije, jer kad narod vidi da se zakon ne primjenjuje na sve jednako, gubi vjeru u pravdu. Miletić je čak ponudio svoju stručnu pomoć nadležnima, ne skrivajući frustraciju zbog inertnosti policijskih tijela.
Misija SIPA-e, barem prema zvaničnim dokumentima, uključuje:
-
Zaštitu građana Bosne i Hercegovine
-
Unapređenje osjećaja sigurnosti
-
Jačanje povjerenja u pravosudni sistem
Ali, kako stvari trenutno stoje, slučaj s Dodikom i njegovim saradnicima pokazuje suprotno od ove misije. Iako bi njihovo hapšenje trebalo obaviti sudska policija, uz asistenciju SIPA-e, slučaj je klasifikovan kao “visokorizičan”, što djeluje kao opravdanje za nečinjenje, a ne kao poticaj za adekvatnu pripremu i akciju.
Predsjednik Zajedničke komisije za odbranu i sigurnost BiH, Kemal Ademović, ukazao je na težinu policijskog poziva, napominjući da policajci imaju beneficirani radni staž upravo zbog rizičnosti posla, ali to i dalje ne daje odgovor na pitanje: zašto niko ništa ne poduzima?
Prema nezvaničnim izvorima, jednom je već pokušano da se neko od osumnjičenih privede, no ta akcija nije bila uspješna. U međuvremenu, Dodik nastavlja sa svojim političkim djelovanjem. Miletić upozorava na opasnost pokušaja da se SNSD i Dodik vrate u političke pregovore, ocjenjujući to kao neprihvatljivo i moralno pogubno.
Na samom kraju ostaje gorak okus spoznaje da:
-
Nijedna od 16 policijskih agencija još nije uhapsila vođe iz Republike Srpske.
-
SIPA i dalje hapsi po entitetu RS, ali očigledno izbjegava određene mete.
-
Niko ne zna kada će oni koji su inicirali političku destabilizaciju doći na red.
Da li je moguće da u jednoj državi s tolikim brojem sigurnosnih agencija, oni koji najdirektnije krše zakone ostaju netaknuti? Ovo pitanje ne samo da lebdi u zraku, već svakodnevno nagriza temelje povjerenja u državu. Jer, kako očekivati da obični građanin poštuje zakon, kad vidi da ga oni na vrhu mogu nekažnjeno ignorisati?
U Bosni i Hercegovini, očigledno, pravda kuca samo na vrata onih koji nemaju politički štit. Ostatak – hoda slobodno.
U svemu ovome posebno zabrinjava šutnja i pasivnost ostalih policijskih i političkih struktura koje bi morale djelovati kao branitelji ustavnog poretka. Dok se svakodnevno hapse sitni prestupnici i organizuju spektakularne racije, slučajevi koji direktno zadiru u temelj države ostaju u zapećku. Ovaj paradoks šalje pogrešnu poruku građanima – da postoje dvostruki standardi u provođenju zakona. Ukoliko se ovakva praksa nastavi, BiH ne samo da će izgubiti kredibilitet svojih institucija, već će ugroziti stabilnost i jedinstvo cijele države. Jasno je da bez odlučne reakcije prema onima koji pokušavaju razbiti državu iznutra, svaka priča o pravdi, sigurnosti i jednakosti pred zakonom ostaje samo prazna fraza.
