Na obilježavanju 19. juna, Međunarodnog dana borbe protiv ratnog seksualnog nasilja, ove godine ispred Sportske dvorane “Partizan” u Foči bila je i žena, silovana 15. augusta 1992. godine pred očima svekra, svekrve i zaove, koji su potom ubijeni i zapaljeni u kući. Ona je tada zadobila duboke posjekotine i povrede dok je pokušavala da se odbrani od osobe koja ju je silovala.
“Odvalio je vrata, mene je izmaltretirao na oči svekra, svekrve, zaove. Oni su sve to morali da gledaju, moje zlostavljanje, moje silovanje, toga me je najviše stid. Dok je moja svekrva molila da on to ne radi. On je htio samo da ponizi, da me ponizi. Ja sam preživljavala zločin dok su moj svekar i svekrva i zaova bili živi, a onda je njih iz automatske puške pobio na moje oči sve troje”, govori K.M.Z. za BIRN.
“Na mene nije pucao. Ranjena sam dok sam se odupirala zločincu. On je došao naoružan i puškom i noževima i bajonetom. Ja u tom ludilu ne znam čime sam ranjena”, priča ona, objašnjavajući kako se uspjela istrgnuti, pobjeći i sakriti se 50 metara od kuće.
“Prvo je ubio moga svekra, zatim je ubio svekrvu i okrenuo se zaovi. Zaova je bila na kauču dok je mene držao u ruci, u lokvi krvi. Kod mene je bila duga kosa, zamotao je oko ruke, držao me jednom rukom, drugom pucao u zaovu, pošto je vidio da je nije ubio, okrenuo se i drugi put da puca. Ja sam uspjela pobjeći iz njegovih ruku”, kaže K.M.Z..
Prema njenim riječima, čovjek koji je silovao i ubio troje ukućana tražio ju je oko kuće i pucao nasumično, ali je ostala živa. Vratio se i zapalio kuću.
“Svekar, svekrva i zaova su zapaljeni u kući”, kaže sagovornica BIRN-a BiH, koja je uz pomoć dobrih ljudi 19. augusta uspjela izaći iz Foče i otići za Pljevlja u Crnoj Gori.
Prema podacima Ujedinjenih naroda (UN), između 20.000 i 50.000 žena i muškaraca je silovano ili seksualno zlostavljano u toku rata u BiH.
“Iako je u BiH načinjen znatan napredak u odnosu na zemlje iz okruženja, brojne prepreke sprečavaju preživjele da traže i ostvare svoja prava”, navode iz organizacije TRIAL International u saopćenju povodom Međunarodnog dana borbe protiv ratnog seksualnog nasilja.
Prema njima, stigma koju nameće društvo, posljedice nezaliječenih ratnih trauma, nedostatak informacija o tome kako da postupaju kroz pravni proces i pristupe pravima, nedostatak sredstava da plate pravnu pomoć, te činjenica da počinitelji zločina još uvijek uživaju slobodu, samo su neke od prepreka koje odvraćaju preživjele od toga da govore o zločinima koje su pretrpjele, kao i da ih prijave.
“Tome svjedoči i poražavajući podatak da na svakih 15 do 20 slučajeva ratnog seksualnog nasilja samo jedan slučaj bude prijavljen. Čak i kada se odvaže na to da pravdu traže sudskim putem, preživjeli se susreću sa problemima kojima je uzrok često usloženi i nefunkcionalni sudski sistem u BiH, koji nedovoljno štiti prava i dignitet žrtava. Iza toga stoje političke blokade i nedostatak resursa – što dovodi do toga da žrtvama nije obezbijeđen potpun i efikasan pristup pravdi, istini i reparacijama”, navode iz TRIAL-a.
Sagovornica BIRN-a BiH K.M.Z. ohrabruje žrtve da bez obzira na sve govore o onom što se desilo.
“Ako ne budemo pričali ostat će da se nije ni desilo. Kod mene je pobijedila istina i pravda. Dobila sam dio satisfakcije, osudila sam ratnog zločinca na 14 godina”, poručuje ona.
Okružni sud u Trebinju proglasio je Ranka Stevanovića krivim za ratni zločin počinjen 1992. u Foči, te ga osudio na 14 godina zatvora.
U prvostepenoj presudi je navedeno da je Stevanović kriv za premlaćivanje i silovanje V.S. iz Foče 6. maja 1992. godine.
Stevanović je proglašen krivim i zato što je 15. augusta 1992. u naselju Krivaje (opština Foča) u porodičnoj kući ubio tri člana jedne bošnjačke porodice, dok je osobu Z.M. pred ukućanima silovao, a ona je zatim uspjela pobjeći.
“Svaka prazna muslimanska kuća u Foči je bila mjesto zločina. Oni su iz ‘Partizana’ dolazili i uzimali i odvodili žene u te prazne kuće. ‘Partizan’ je bio taj najzloglasniji centar gdje su oni dovodili žene, djevojke i djevojčice, odatle ih uzimali za 20 maraka i odvodili ih po kućama, po stanovima, preprodavali ih jedni drugima, razne stvari radili. U tom ‘Partizanu’ od 12 do 80 godina su silovane djevojčice, djevojke i žene. Oni su uništavali na razne načine što ni ljudski, ni zvjerski um ne bi mogao zamisliti, ali u svakom zločinu je ostala žrtva, ostao svjedok da priča, a sad je sve savjest ljudi hoće li ispričati ili neće”, kazala je K.M.Z. koja još uvijek traga za suprugom koji je odveden u Kazneno-popravni dom “Foča”.
Midheta Kaloper-Oruli, generalni sekretar Udruženja žrtava rata “Foča 92-95”, kazala je za BIRN BiH da se o zločinima silovanja mora govoriti “stalno, a ne samo 19. juna”.
“Mora se vršiti pritisak na Tužilaštvo BiH da konačno počne raditi svoj posao, da se zlo nikada i nikome ne desi i ne ponovi”, izjavila je Kaloper-Oruli.
Međunarodni dan borbe protiv ratnog seksualnog nasilja obilježen je i u Tuzli, gdje su članice Udruženja “Snaga žene” na ulicama podijelile zaštitne maske sa porukama o zaustavljanju nasilja nad ženama.
“Veliki broj ljudi se zaista odazvao i bila je jedna fina promocija sa jednom respektnom grupom koja je primijetila uopšte da se to dešava s obzirom da je vrijeme korone i da su uglavnom ljudi okupirani ovim novonastalim problemom. Mi smo još jednom željeli da pokažemo da bez obzira na situaciju u kojoj se nalazimo, trenutnu pandemiju, da trebamo da sačuvamo konstrukciju cijelu koju smo godinama gradili i da se prepozna ovaj problem među građanstvom i da pokušamo svi profesionalno i individualno da djelujemo, da razumijemo ovaj problem i da ne stigmatiziramo osobe koje su to doživjele u ratu, da im pomognemo u rješavanju njihovih problema i naravno preveniramo transgeneracijski prenos traume”, kazala je Branka Antić-Štauber, predsjednica Udruženja.
Video potresnog svjedočenja možete pogledati na stranici BIRN-a. http://ba.n1info.com/
