U Njemackoj, toj zapadnoevropskoj zemlji u kojoj muslimani cine oko 6,5% stanovnistva, u Bonn-u, na svom radnom mjestu u zgradi Gradske administracije, u Köln-u, na svom radnom mjestu u centrali njemackog Kaufhofa, u Bonn-u, kod trenutnog poslodavca klanjao sam namaz. U svojoj kancelariji, u sobama za konferencije, sportskoj sali, svejedno. Potpisivanje ugovora s Kaufhofom sam uslovio dozvolom izlaska na Dzumu petkom, na sta mi je receno da i ostale namaze mogu obavljati na poslu, s obzirom da znaju da se ja trebam moliti 5 puta na dan, a ne jednom, kao i to da imam fleksibilno radno vrijeme i da nikog ne zanima da li sam ja u shopingu, na rucku ili obavljam namaz.
U trenutnoj firmi mi je petkom u vrijeme dzume kalendar ispunjen tako da niko ne moze da napravi termin sa mnom u to vrijeme.
Prije nego sam potpisao ugovor sa trenutnom firmom imao sam ponudu od AXA osiguranja, najveceg direktnog osiguranja na svijetu. Sef odjela za cloud engineering se zelio sastati sa mnom na rucku. Uljudno sam odbio uz napomenu da sastake te vrste jedno vrijeme mogu ispostovati tek od pola 10 navecer. Dr. Nikolaus Schmidt me pitao da li postim, posto on zna da je ramazan, jer ima prijatelja muslimana. Da ne duzim pricu, sastali smo se nakon par dana na Iftaru u turskom halal restoranu u Köln-u.
U pola 10 navecer.
Dr. Schmidt je insistirao da plati iftar, iako sam ponudu za posao odbio.
U Sarajevu, na Ilidzi, zabranjeno obavljanje namaza u skoli i zabranjeno napustanje zgrade skole radi obavljanja namaza!
E moj bosnjo…