Sinoć je, nažalost, još jedan zločin potresao Bosnu i Hercegovinu, a za ovaj strašan čin odgovoran je Emir Selimović, koji je u porodičnom stanu u Kalesiji oduzeo živote svoje supruge Inela Selimović i njihovog 13-godišnjeg sina T.S. Ovaj zločin je još jedan u nizu tragičnih događaja u kojima je žena postala žrtva nasilja od strane svog partnera, a u ovom slučaju, ubica je bio upravo njen muž, koji je, prema svemu sudeći, smatrala da je ona njegovo vlasništvo.
Kako bi se razumjela pozadina ovog brutalnog zločina, važno je spomenuti da je Emir Selimović već duže vrijeme prijetio svojoj supruzi. Naime, Inela je odlučila da se razvede od njega nakon što je otkrila da ju je prevario. Zakoniti proces razvoda bio je u toku, no situacija je postajala sve teža jer je Emir odbijao napustiti njihov zajednički stan, koji je zapravo bio u njenom vlasništvu. Naime, Inela je prije nekoliko godina uzela kredit kako bi kupila stan za svoju obitelj, što je bio veliki korak u njezinom životu. No, iako je stan bio njen, Emir je ustrajao u uvjerenju da ima pravo na njega, pa je Inelu čak istjerao iz njezinog vlastitog doma.
Ovaj emocionalni i psihološki pritisak dodatno je otežavao Inelin život, jer nije imala mogućnosti napustiti stan zbog kredita i obiteljskih obveza, dok je Emir nastavio živjeti iznad svojih mogućnosti, novac trošeći na ljubavnice. Često je prijetio Ineli, govoreći joj da je sve isplanirao i da je namjera da je ubije ako ne odustane od razvoda. Iako su njene prijetnje bile ozbiljne, Inela nije poduzela korake da prijavi nasilje prema institucijama, što je možda dodatno doprinijelo tragičnom ishodu.
Ono što je još šokantnije u ovoj situaciji je to da je Inela nekoliko puta isticala da je njen muž danima planirao zločin. Njezine posljednje poruke, koje je dijelila s najbližima, otkrivaju kako je postepeno padala pod težinom emocionalnog i fizičkog maltretiranja. Napisala je: “Psihički me ubi, kaže da je sve isplanirao. Prijeti da će me ubiti ako ne odustanem.” U tim trenucima, Inela nije bila sigurna kako dalje, osjećala se bespomoćno, jer nije znala kome da se obrati za pomoć. Unatoč svemu što je prošla, nije poduzela nikakve pravne mjere protiv njega, a da je to učinila, možda bi izbjegla ovaj strašan ishod.
Nažalost, ovaj slučaj nije izoliran, jer nasilje u obitelji i femicidi postaju sve češći u Bosni i Hercegovini. U samo 26 mjeseci na području Tuzlanskog kantona ubijeno je 10 žena i troje djece, a broj žrtava mnogo je veći ako se uzme u obzir cijela zemlja. Ovi tragični incidenti jasno pokazuju da pravosudni sistem i institucije još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri učinkoviti u zaštiti žrtava nasilja, a s obzirom na činjenicu da Inela nije dobila adekvatnu zaštitu, postavlja se pitanje što još treba učiniti kako bi se spriječila daljnja tragedija.
Na kraju, ova tragična smrt ponovno postavlja pitanje zaštite žrtava nasilja u obitelji. U društvu gdje su žene često obeshrabrene da prijave nasilje, gdje pravosudne institucije ne uspijevaju pružiti potrebnu zaštitu, i gdje je emocionalno i fizičko zlostavljanje postalo svakodnevica mnogih obitelji, pitanje je hoće li se i kada nešto bitno promijeniti. Kako bi se spriječile daljnje tragedije, nužno je uložiti više u obrazovanje o prepoznavanju i prevenciji nasilja, te pružiti žrtvama adekvatnu zaštitu i podršku.
Nažalost, dok se situacija ne promijeni, žene poput Inele će i dalje biti izložene opasnostima koje dolaze s nasiljem u obitelji. Zakonodavne promjene, bolja edukacija i jača socijalna podrška žrtvama jedini su put prema prevenciji novih tragedija. Svaka takva smrt nas podsjeća da kao društvo moramo učiniti sve što je u našoj moći da spriječimo nasilje i osiguramo sigurno okruženje za sve, a posebno za žene i djecu, koji su najranjiviji.
