PROBLEM: Selam alejkum! Imam divnog muža sa kojim sam u braku tek jednu godinu. Ubrzo nakon vjenčanja ostala sam trudna i sve je bilo u redu do sedmog mjeseca trudnoće kada sam odjednom doživjela šok. Naime, na pregledu su mi rekli da je dijete mrtvo. Taj osjećaj, šok i nevjericu ne mogu vam opisati… poželjela sam da me nema, niko me nije mogao utješiti. Suze su mi se slijevale niz lice, gledala sam u stomak i naglas plakala pitajući se: Zar je moguće da je mrtvo u meni?
Svi su me pokušavali utješiti (mlada si, tek ti je 20 godina, spasi se ti, bit će još djece), ali to me je samo još više ljutilo… U tom trenutku samo sam vikala: Zašto, Allahu dragi, zašto? Jedina koja me malo mogla utješiti bila je moja sestra koja je i sama bila u velikom iskušenju što se tiče djece….. Mislila sam da će to sve proći, ali nekako sad se osjećam još gore, još bolnije, još tužnije… Klanjam, učim Kur’an, ali nekako ni u tome ne nalazim puno spasa. Dok klanjam, nekako mi je lakše, ali kad završim, opet isto. Molim za pomoć, idem i kod psihijatra, ali nikakve pomoći od toga, samo pijem jake doze tableta i ništa mi ne pomaže…
SAVJET: Cijenjena i uvažena sestro, mnogo je toga što bi se moglo spomenuti u odgovoru na ovo vaše pitanje, a ja ću spomenuti nekoliko stvari, u nadi da se nećete naljuti zbog dužine odgovora.
Prvo: Sama riječ ”musliman” u osnovi arapskog jezika znači ”onaj koji se pokorio”. Razlika između vjernika i nevjernika jeste u tome što muslimani vjeruju u Allaha, vjeruju u polaganje računa na Sudnjem danu, za taj dan se marljivo pripremaju kao što se pčela i mrav marljivo pripremaju za tešku zimu, i na svaki mogući dozvoljeni način pokušavaju da što spremniji dočekaju susret sa Uzvišenim Allahom. Ne smijemo sebi dopustiti da naš islam bude samo izgovorena riječ, već moramo biti spremni na ”ovosvjetski ispit” da bi se ustvrdilo da li je naš islam samo verbalna potvrda ili smo stvarno spremni radi Allahovog zadovoljstva da se strpimo na nedaćama i iskušenjima koja će nas zadesiti u ovodunjalučkom životu. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’, i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.” (Pauk, 3)
Jedan od načina da čovjek zasluži Allahovo zadovoljstvo jeste strpljenje u musibetima. Mnogi kuransko-hadiski argumenti ukazuju na vrijednost strpljenja u trenucima kada čovjeka zadesi nesreća ili određeni musibet. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Reci: ‘O robovi Moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi, bit će bez računa nagrađeni.”‘ (Skupovi, 10)
Kazao je Uzvišeni Allah: ”Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj strpljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: ‘Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!’ Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu!”’ (Krava, 155-157)
Drugo: Interesantna je vaša reakcija, koja u velikom broju slučajeva dolazi u prvom trenutku, bez razmišljanja o njenom značenju, i koja je donekle razumljiva: ”U tom trenutku samo sam vikala: Zašto, Allahu dragi, zašto?” Samo da čovjek malo razmisli o tim riječima! Nerijetko se dešava da ljudi u iskušenjima govore slične riječi misleći: ”Zašto baš mene da pogodi to iskušenje, zašto baš mene, šta sam to ja skrivio?”
Cijenjena sestro, da li si ikada pomislila na činjenicu da je Uzvišeni Allah tim iskušenjem, ako ne i većim od toga, iskušao Svoga najboljeg roba, Muhammeda, alejhis-selam. Zar njegov sin Ibrahim nije preselio kao malo dijete, kada je rastanak sa djetetom teži nego ono što se vama desilo, zato što je on vidio to dijete, držao ga u rukama, ljubio ga, mirisao, slušao njegov plač, gledao njegovo puzanje i hodanje. Da li to znači da Allah ne voli Svoga Poslanika zato što ga je time iskušao?! Daleko od toga, on je halilullahi, Allahov prisni prijatelj.
Kako je Allahov Poslanik, koji bi vjernicima trebao biti uzor u svim situacijama, i veselju, ali i u tugovanju, postupio u toj situaciji? Šta je Allahov Poslanik kazao kada je preselio njegov sin Ibrahim? Kazao je Enes, r.a.: ”Ušli smo sa Allahovim Poslanikom kod Ebu Jusufa, r.a., a on je bio muž dojilje Poslanikovog sina Ibrahima. Allahov Poslanik uzeo je Ibrahima, poljubio ga i pomirisao, nakon toga smo ponovo ušli, a Ibrahim se u tim momentima rastajao sa svojom dušom. Oči Allahovog Poslanika su zasuzile, pa mu je Abdurrahman ibn Auf kazao: ‘Pa čak i ti, Allahov Poslaniče, (plačeš) ?!’ Na to je Poslanik rekao: ‘To je milost moga srca, o sine Aufov’, a zatim je kazao: ‘Oči suze, a srce tuguje, a mi ne govorimo ništa drugo osim onoga s čime je zadovoljan naš Gospodar. Mi smo, o Ibrahime, veoma tužni zbog rastanka s tobom.”’ (Buharija i Muslim)
Treće: Da li si, cijenjena sestro, ikada razmišljala o činjenici da je musibet koji te pogodio možda dokaz Allahove ljubavi prema tebi (a blago li se onima koje On zavoli), a na tebi je da pokažeš koliko si spremna da se strpiš zbog Allahovog zadovoljstva. Od Enesa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: ”Veličina nagrade je shodno veličini iskušenja. Kada Uzvišeni Allah zavoli jedan narod, stavi ih na iskušenja, a onaj ko bude zadovoljan, on će kao nagradu dobiti Allahovo zadovoljstvo, a onaj koji se rasrdi, on će kao nagradu dobiti Allahovu srdžbu.” (Tirmizi, šejh Albani ga je ocijenio dobrim – hasen)
Da li si ikada, cijenjena sestro, u tom svom musibetu pomislila da je to prilika da se očistiš od svojih grijeha, kojih sigurno svako od nas ima napretek. Kazao je Allahov Poslanik: ”Neće musibeti i nesreće prestati pogađati mu’mina i muminku, u njemu samome, kroz njegovu djecu, i njegov imetak, sve dok Allaha ne sretne čist od grijeha.” (Tirmizi, sam Tirmizi kazao je za ovaj hadis da je hasenun-sahih)
Da li si ikada, cijenjena sestro, u tom svome musibetu razmišljala o sljedećoj činjenici: Zašto si željela da rodiš to svoje dijete? Sigurno zbog činjenice da ga sutra odgojiš, da bude Allahov pokorni rob, da bude koristan član društva u kojem živiš, da i tebi bude pokorno, da ga gledaš kako odrasta, da kada poraste osjetiš na svojoj koži plod svoga odgoja kroz dobročinstvo koje bi ti to dijete činilo.
A sve su to samo nade i želje, koje su svakako pohvalne i poželjne, jer vjernik i treba da tako razmišlja, da gaji nadu da će njegovo dijete biti vjernik, pametan, koristan član društva, marljiv u školi, pokoran roditeljima. A šta ako se to ne bi desilo? Pošto uputa nije u rukama insana, pa čak je nije posjedovao ni Allahov Poslanik, tako da amidžu Ebu Taliba, koji mu je toliko pomogao, nije mogao uputiti na pravi put.
Šta misliš da se to dijete rodilo, a nakon toga krenulo lošim putem, pa da si primorana da ga gledaš svojim očima kako ide putem propasti, kako ide putem koji vodi direktno u Džehennem. Dijete u koje si toliko truda uložila, toliko brige, neprospavanih noći, i na kraju ti gledaš kao ide putem propasti i, što je još gore, ne možeš ništa da učiniš. U takvim momentima srce insana samo što ne pukne od boli, tuge, žalosti, plod tvoje utrobe, a vidiš da ide putem za Džehennem, gdje će vječno patiti. (Insanu je teško shvatiti da to može biti, ali pogledajte u društvo oko sebe, porazgovarajte sa sestrama, pa ćete vidjeti da je mnogo djece koju roditelji gledaju kako idu u propast, sa njima razgovaraju, trude se, ali to ne nalazi puta ka njihovim srcima.)
Nekada se djeca toliko mogu odmetnuti da čak i svoje roditelje odvrate od pravoga puta. Slično tome nalazimo u suri Kehf, gdje kaže Uzvišeni Allah: ”Što se onoga dječaka tiče – roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg.” (El-Kehf, 81)
Četvrto: Da li bi željela to, ili da se strpiš na njegovom gubitku, a da ti to Allah nadomjesti, time što će to tvoje dijete uvesti u Džennet? Kazao je Allahov Poslanik: ”Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nedonošče će svoju majku, tegleći za pupčanu vrpcu, uvući u Džennet, ako za njegov gubitak bude očekivala nagradu od Allaha.” (Ahmed, Ibn Madže, od Muaza ibn Džebela, šejh Albani ga je u više svojih knjiga ocijenio vjerodostojnim)
Peto: Također, sama činjenica da si već jednom uspjela da zatrudniš je velika blagodat, pokazatelj da ti i tvoj muž možete imati potomstvo, blagodat koja je uskraćena mnogim drugim bračnim parovima.
Šesto: Svakako, to što se desilo treba da bude dobar povod tebi, a i tvome mužu, da zajedno preispitate vaš odnos prema Allahu. Svi mi, manje-više, često smo indolentni prema Allahovim granicama, a kada nas pogodi kakav musibet, počnemo kukati zaboravljajući na svoj odnos prema Allahu. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Kakva god vas nezgoda zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” (Eš-Šura, 30)
Zato, cijenjena sestro, u islamu, strpi se na musibetu koji te pogodio, taj isti musibet pogodio je mnoge prije tebe koji su možda kod Allaha bili na većoj deredži i stepenu. To što te Allah iskušao time, nikako ne znači da te Allah ne voli, čak štaviše, pokazatelj je Allahove ljubavi prema tebi. Insan sa svojim ograničenim razumom ne može shvatiti u čemu je hajr za njega, zato je najbolji način da se čovjek pomiri sa odredbom, a ako ga zadesi nešto što po njegovom shvatanju nije korisno, treba da se strpi očekujući nagradu za to od Uzvišenog Allaha. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Ne volite nešto, aono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. A Allah zna, a vi ne znate.” (El-Bekare, 216)
Ovaj savjet, a naročito ajete i hadise u njemu, pročitajte nekoliko puta, kako biste zaista shvatili o kakvoj nagradi se radi za one koji se strpe u nedaći koja ih zadesi. Također, savjetujem vam da što više spominjete Allaha, a naročito što više istigfara (riječi: estagfirullah – Gospodaru, oprosti mi!), kako bi se vaše srce smirilo na Allahovoj odredbi. Kazao je Uzvišeni Allah: “One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!” (Er-Rad, 28)
Kazao je Uzvišeni Allah: ”I govorio sam im: ’Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati. Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?! (Nuh, 10-14) Isto tako, savjetujem vam da, kada budete čisti i u mogućnosti, što više klanjate nafila-namaza. Kazao je Uzvišeni Allah: ”O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.” (El-Bekare, 153)
Također, pogledajte u one koji su na težim iskušenjima od vas. Koliko je žena koje su na porodu izgubile bebu i ne samo to, već su i one otišle sa ovog svijeta, a vas je Allah poživio, učinio vas zdravim, tako da je pred vama (inšallah) dosta vremena u kojem ćete moći nadoknaditi to što vas je trenutno zadesilo. Allahov Poslanik je kazao: ”Pogledajte u one koji su na nižem nivou od vašeg, a nemojte gledati u one koji su iznad vas, na taj način nećete zanijekati Allahove blagodati prema vama.” (Buharija i Muslim)
Molimo Allaha da vam podari strpljenja i razboritost u musibetu koji vas je zadesio, da vašem čestitom mužu i vama podari čestitog i mnogobrojnog poroda, koji će biti radost vaših očiju. Amin! A Allah najbolje zna.
Dr Pezić Elvedin n-um
