Nedavne odluke koje se tiču Milorada Dodika i Nenada Stevandića izazvale su brojne reakcije na političkoj sceni. Naime, Sud Bosne i Hercegovine je donio odluku o izdavanju međunarodne potjernice za ove političare, optužene za krivično djelo napad na ustavni poredak zemlje. Ova vijest, koja se brzo proširila kroz medije, postavlja ozbiljno pitanje o daljoj sudbini ovih političkih figura i mogućim posljedicama koje bi mogle nastati iz njihovih postupaka.
Čedomir Stojković, ugledni beogradski advokat, komentirao je ovu situaciju na društvenim mrežama, navodeći da će Srbija biti obavezna da uhapsi Milorada Dodika ukoliko se on nađe na njenom teritoriju. Ovo se temelji na ugovoru o izručenju koji je između Srbije i Bosne i Hercegovine potpisan 2013. godine, a koji je stupio na snagu 2014. Prema ovom ugovoru, izručenja su moguća čak i u slučajevima kada su osumnjičeni državljani jedne države, ali su optuženi za djela koja podrazumijevaju kazne zatvora od najmanje pet godina. I Dodik se upravo suočava s takvim optužbama, što znači da bi mogao biti izručen Bosni i Hercegovini ukoliko ga INTERPOL izda.
Stojković dalje pojašnjava da Dodikov status dvojeg državljanina neće spriječiti njegovu moguću ekstradiciju, jer ugovor o izručenju između dvije države omogućava izručenje i za vlastite državljane. U slučaju da INTERPOL izda potjernicu, Dodik će biti suočen s ozbiljnim posljedicama svojih političkih odluka, jer je optužen za rušenje ustavnog poretka BiH, što je krivično djelo za koje je zaprijećena kazna zatvora od najmanje pet godina. Ovaj slučaj također ima šire političke konotacije, jer se Dodik povezuje s neevropskim interesima i aktivnostima koje bi mogle potaknuti nemire u Bosni i Hercegovini, posebno u kontekstu njegovih političkih veza s Rusijom.
Svjetska zajednica, prema Stojkoviću, želi mir u Bosni i Hercegovini, a svaki pokušaj destabilizacije zemlje mora biti sankcioniran. On smatra da bi hapšenje Milorada Dodika trebalo poslati jasnu poruku da se sa stabilnošću u BiH ne smije manipulirati i da niko ne smije biti iznad zakona. Istovremeno, Stojković naglašava da Dodik treba snositi posljedice svojih postupaka, koji su, kako tvrdi, u velikoj mjeri motivirani ruskim interesima, jer je Dodik često isticao svoje veze s Rusijom i korištenje tih veza za ostvarivanje političkih ciljeva.
Ova situacija također postavlja pitanje međunarodne pravde i mogućnosti sankcioniranja političara koji se protive interesima svojih vlastitih zemalja i međunarodnih ugovora. Stojković smatra da bi Dodik mogao postati simbol političke odgovornosti, a možda bi čak mogao završiti iza rešetaka, gdje bi, kako ironično primjećuje, mogao pisati knjige o svojim greškama i političkim zabludama. Na kraju, Stojković je u svom komentaru dao oštru kritiku Dodiku i njegovim postupcima, uz tvrdnju da bi njegov politički put mogao završiti tragikomično, ako nastavi s aktivnostima koje izazivaju nestabilnost u regiji.
Ovaj slučaj također stavlja pod povećalo političke igre koje se vode na Balkanu, gdje se različite sile bore za utjecaj i dominaciju. Dodikovo ponašanje, prema mišljenju mnogih analitičara, samo je jedan od primjera kako političari na Balkanu često traže saveznike izvan svoje zemlje, čime potkopavaju integritet svojih nacija i regionalnu stabilnost. Iako Dodik ima svoje pristaše, sve veći broj ljudi u Bosni i Hercegovini postavlja pitanje da li će političke kalkulacije na štetu nacionalne sigurnosti i stabilnosti zaista biti isplative.
Ovaj događaj također poslužuje kao podsjetnik na važnost pravne odgovornosti u političkoj areni. Za političare, bez obzira na njihov status i poziciju, zakoni moraju biti jednako primjenjivani, jer niko nije iznad zakona.
Kao zaključak, ovaj slučaj jasno pokazuje kako međunarodna pravda može utjecati na unutrašnje političke odnose i kako se zakon mora primjenjivati jednako za sve. Dok se političke igre nastavljaju na Balkanu, važno je da države koje teže stabilnosti i prosperitetu, kao i međunarodna zajednica, nastave čuvati integritet i vladavinu prava. Bez obzira na političke motive, sigurnost i mir u Bosni i Hercegovini ne smiju biti ugroženi, a odgovornost za vlastite postupke mora biti jasno definirana. Milorad Dodik, suočen s ozbiljnim optužbama i mogućnošću izručenja, predstavlja primjer kako politička odgovornost i međunarodni pritisak mogu oblikovati političku budućnost. U konačnici, ovo je poziv svim političkim liderima da razumiju težinu svojih odluka i da nikada ne zaborave da mir i stabilnost regije moraju biti prioritet.
