Uistinu će onaj koji sluša učenje Kur’ana imati divnu nagradu i poseban položaj kod Allaha, dž.š., poput onoga koji uči Kur’an i svojim učenjem čini dobro djelo i stiće veličanstvene blagodati.Imam El-Lejs ibn S’ad je rekao: „Milost koja najbrže stiže čovjeka, Allahovog roba, je ona koju zasluži pažljivo slušajući učenje Kur’ana, a dokaz za to su riječi Uzvišenog:“A kad se uči Kur’an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani.” (El-A’raf, 204.)Iz navedenog ajeta razumijemo je obaveza čovjeka pomno slušati učenje Kur’ana i pri tome šutiti.Nema nikakve sumnje da je od znakova lijepog i čvrstog vjerovanja slušanje učenja Allahovog Govora i šutnja dok se isti sluša, kako bi to učenje Kur’an uticalo na ljudska srca i potaklo ih na pokornost i bogobojaznost, te da bi na taj način Allah bio zadovoljan s njima, oprostio im grijehe i bio im milostim. Uzvišeni Allah kaže:“Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.” (El-Enfal, 2.) (…)
Ovaj strah potiće srca da čine djela koja će ih učiniti mirnim i sigurnim. Allah, dž.š., kaže:“Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog koji podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoće; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na pravi put neće moći uputiti.” (Ez-Zumer, 23.)Izraz مُّتَشَابِهًا upućuje na to da su svi dijelovi Kur’ana slični po savršenosti, a izraz مَّثَانِيَ na to da se istinita kur’anska kazivanja (قصص) i poučni savjeti i preporuke, naredbe i zabrane u različitim vidovima, ponavljaju. Kada te poruke slušaju vjernici njihova tijela podilazi jeza zbog kazne kojom se prijeti kožama onih koji ne vjeruju, a takvo stanje vjernike obuzima jer se oni istinski boje Allaha, pa se nakon toga njihove kože i srca smiruju.Prenosi se od Ebu-Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Ko posluša učenje jednog ajeta Knjige Uzvišenog Allaha, bit će mu upisana dva dobra djela, a ko prouči jedan ajet bit mu će svjetlost na Sudnjem danu.” (Hadis bilježi imam Ahmed u Musnedu.)
Prenosi se od Abdullaha ibn Mes’uda da je rekao: „Rekao mi je Allahov Vjerovijesnik, s.a.v.s. ‘Uči mi (Kur’an)’, a ja sam ga upitao ‘Allahov Poslaniče, zar da ja učim tebi a tebi je objavljen?’, pa je odgovorio ‘Da.’ ‘Zatim sam učio suru En-Nisa’, sve dok nisam stigao do ajeta A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih? kad je on rekao ‘Sad je dosta’. Pogledao sam ga i vidjeh kako mu oči suze.“ (Hadis bilježi imam Buhari u Sahihu.) (…)Imam En-Newewi je rekao: „Navedeni hadis ima nekoliko pouka i poruka, a neke od njih su: pohvalnost i poželjnost pažljivog slušanja učenja Kur’ana; plakanje prilikom slušanja Kur’ana; razmišljanje o onome što se uči; traženje da neko drugi uči Kur’an kako bi ga slušali, jer se tako možemo više posvetiti samom razmišljanju i razumijevanju ajeta koji se uče; veličina onih kojima je dato znanje i blagodati koje čekaju njih i one koji od njih uče.“
Prijevod s arapskog: Mensur Kerla Izvor: Mahmud Halil el-Husari, Sa Kur’anom, .pdf verzija, 28-30. Saff
