U posljednjim diplomatskim aktivnostima koje se tiču budućnosti Bosne i Hercegovine na evropskom putu, Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH, imao je priliku predstavljati interese svoje zemlje tokom boravka u Luksemburgu. Njegova prisutnost na neformalnoj večeri, koju je organizovala visoka predstavnica Evropske unije za vanjsku politiku i sigurnost, Kaja Kallas, bila je od posebne važnosti jer je uključila ministre vanjskih poslova kako iz članica EU, tako i iz zemalja Zapadnog Balkana. Ova večera je prethodila značajnom sastanku Vijeća za vanjske poslove EU, a Konaković je iskoristio ovu priliku da dodatno istakne ključne stavove i potrebe Bosne i Hercegovine u ovom važnom periodu za zemlju.
Tokom susreta, Konaković je vodio brojne konstruktivne razgovore s evropskim kolegama, gdje je detaljno obrazložio trenutnu političku situaciju u BiH. Posebno je naglasio važnost podrške proevropskim snagama koje se zalažu za napredak zemlje ka punopravnom članstvu u Evropskoj uniji. U svojim istupima je ukazao na to da bez podrške međunarodne zajednice, posebno EU, ti procesi mogu biti usporeni ili ugroženi, s obzirom na političke turbulencije unutar države. Poseban naglasak je stavio na značaj regionalnog mira i stabilnosti, što je, kako je rekao, ključ za dalji napredak čitavog Zapadnog Balkana.
Jedan od ključnih momenata Konakovićeve posjete bio je njegov sastanak s Martom Kos, komesarkom EU za proširenje. Njihov razgovor bio je usmjeren upravo na evropsku perspektivu BiH i izazove s kojima se zemlja suočava na tom putu. Fokus njihovog razgovora bio je višestruk, ali se posebno izdvojilo nekoliko važnih tačaka:
-
Potreba za hitnim reagovanjem EU na destruktivne postupke Milorada Dodika i rukovodstva Republike Srpske.
-
Podrška EU evropskoj budućnosti BiH, njenoj stabilnosti i teritorijalnoj cjelovitosti.
-
Značaj vladavine prava i funkcionalnosti institucija u BiH kao preduslova za dalji napredak.
-
Napredovanje u reformskom procesu, uključujući pripreme za usvajanje Pregovaračkog okvira.
-
Organizacija Prve međuvladine konferencije, koja bi označila konkretan početak pregovora između BiH i EU.
Iz ovih stavova se može zaključiti da Evropska unija pažljivo prati razvoj političke situacije u BiH, ali i da je spremna da djeluje u slučaju pokušaja destabilizacije. Posebna pažnja u razgovoru je posvećena postupcima koje provodi predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, a koji se sve češće tumače kao prijetnja suverenitetu i institucionalnom poretku države. Konaković je iskoristio priliku da upozori evropske partnere na nužnost pravovremene reakcije kako bi se spriječile veće krize.
U tom kontekstu, EU je još jednom potvrdila svoju potpunu posvećenost evropskoj budućnosti Bosne i Hercegovine, ali i neophodnosti provođenja reformi koje bi omogućile institucionalnu stabilnost i poštivanje zakona. Jasno je stavljeno do znanja da Evropska unija ne gleda blagonaklono na bilo kakve oblike secesionizma, opstrukcija državnih institucija ili slabljenje vladavine prava.
Planirano je da se tokom današnjeg zvaničnog sastanka Vijeća za vanjske poslove EU, nastavi diskusija o načinima unapređenja saradnje između EU i zemalja Zapadnog Balkana. BiH, kao dio tog prostora, ima posebno mjesto u agendi, a njen položaj je dodatno ojačan upravo kroz diplomatske napore poput onih koje je poduzeo Konaković. Evropski partneri sve više prepoznaju potrebu da se u ovim osjetljivim trenucima pokaže jasna politička volja i solidarnost sa zemljama koje žele da postanu dio evropske porodice.
Kada se uzmu u obzir svi segmenti ovih susreta, jasno je da Bosna i Hercegovina ima šansu da ubrza svoj evropski put – ali samo ako politički faktori unutar zemlje pokažu zajedničku volju za saradnju i reforme. Diplomatske aktivnosti poput ove predstavljaju važan korak u tom pravcu jer omogućavaju direktnu komunikaciju s ključnim akterima u Briselu.
U konačnici, posjeta Luksemburgu nije bila samo formalna prilika, već konkretan iskorak u međunarodnoj afirmaciji proevropskih interesa BiH. Konaković je u ovom kontekstu djelovao kao glas razuma i diplomat koji jasno komunicira potrebe države u složenom međunarodnom okruženju. Ostaje da se vidi hoće li se riječi pretočiti u djela, ali jedno je sigurno – Bosna i Hercegovina ne smije ostati sama u trenutku kada joj je međunarodna podrška najpotrebnija.
