Edin Osmančević, Banjalučanin koji trenutno živi u Švedskoj, iznio je alarmantna upozorenja o opasnostima koje dolaze od političkih lidera iz Republike Srpske, poput Milorada Dodika i Nenada Stevandića, koji svojim politikama ugrožavaju stabilnost i sigurnost Bosne i Hercegovine. Osmančević tvrdi da ti lideri nisu spremni prezati ni od rata kako bi prikrili kriminalne aktivnosti i ekonomski kolaps koji prate njihove odluke. Ovaj tvrdnji dolaze u kontekstu predloženih ustavnih promjena u Republiku Srpsku, koje se protive Dejtonskom mirovnom sporazumu i Ustavu Bosne i Hercegovine.
U svojoj analizi, Osmančević je naveo nekoliko ključnih razloga zbog kojih su predložene promjene opasne za stabilnost zemlje. Prvo, zakoni koji omogućavaju suverenitet Republike Srpske i eventualno otcjepljenje od Bosne i Hercegovine direktno su u sukobu s međunarodnim pravnim okvirom. Prema njegovim riječima, pokušaj formiranja vojske i preuzimanja državne imovine predstavlja direktan napad na integritet BiH i moglo bi dovesti do ozbiljnih sigurnosnih problema u cijelom regionu.
Osmančević smatra da iza ovih pokušaja secesije stoje potpora iz Srbije i Rusije, koja uključuje i podršku Aleksandra Vučića i Vladimira Putina, čime se dodatno destabilizuje politička situacija. On je uvjeren da Vučić, iako možda prikazuje političku umjerenost, nije spreman prezati ni od konflikta u BiH kako bi skrenuo pažnju s političkih problema u Srbiji i osigurao vlastitu poziciju. Prema Osmančeviću, Vučić je, u suštini, “vuk u jagnjećoj koži”, čija stvarna politika u regiji u velikoj mjeri zavisi od ljudi poput Dodika i Igora Vulina, koji su zapravo realizatori takvih destruktivnih politika.
U svojoj analizi, Osmančević također osvrće se na činjenicu da građani Bosne i Hercegovine u dijaspori ne sjede mirno i aktivno se protive secesionističkim djelovanjima. Kroz angažman i lobiranje, oni doprinosi širenju informacija o opasnim aktivnostima Dodika i drugih političkih lidera koji podržavaju razbijanje BiH. Građani BiH, posebno u zemljama poput Švedske, nastoje pridobiti podršku međunarodne zajednice kako bi spriječili daljnje poteze koji mogu ozbiljno ugroziti budućnost zemlje.
Osmančević također smatra da Europska unija (EU) mora jasno izraziti svoju poziciju u vezi s političkim nestabilnostima u Bosni i Hercegovini. Ukazuje na to da EU ima pravno-obavezujuće odgovornosti prema Dejtonskom sporazumu, što znači da njeno nedjelovanje ne bi smjelo biti opcija. Bosna i Hercegovina ne može čekati da EU donese političke odluke koje će se odnositi na njezinu sigurnost i suverenitet. EU je pozvana da brani stabilnost zemlje, a ne samo da se oslanja na političke procjene.
Sankcije protiv političkih lidera poput Dodik i drugih koji podržavaju secesionističke težnje trebale bi biti realne i efikasne. Osmančević ističe da sankcije moraju biti uvedene u cilju zaštite jedinstva Bosne i Hercegovine, jer je svaki pokušaj destabilizacije zemlje direktna prijetnja miru u regionu. Samo tako EU može poslati jasnu poruku da neće tolerirati nijednu prijetnju suverenitetu BiH.
U pogledu Rusije, Osmančević naglašava da je ruski utjecaj u regiji postao sve jači, posebno kroz potporu Dodiku. Ovaj geopolitički pritisak treba shvatiti ozbiljno jer prijetnja spoljašnjih sila koje podržavaju secesionističke stavove može imati dugoročne negativne posljedice za evropsku sigurnost. Bosna i Hercegovina mora postati prioritet za EU i NATO, jer je njena stabilnost ključna za opću sigurnost Europe.
Na kraju, Osmančević poziva na ujedinjavanje unutar Bosne i Hercegovine, jer samo tako zemlja može garantirati svoju budućnost. On poručuje svim građanima, posebno onima u dijaspori, da se angažiraju u obrani demokracije i slobode, jer je to jedini način da se spriječi daljnje razbijanje zemlje. Bosna i Hercegovina ima potencijal da bude stabilna, slobodna i demokratska država, ali to zahtijeva brzu i odlučujuću akciju na svim razinama vlasti, kako unutar zemlje, tako i na međunarodnoj sceni.
Zaključak: U suočavanju s izazovima koje pred nama postavljaju politički lideri poput Dodik i podržavatelji secesije, važno je da Bosna i Hercegovina ostane ujedinjena i da međunarodna zajednica, posebice EU i NATO, jasno stanu u obranu njenog suvereniteta. Samo kroz zajednički rad svih građana i političkih subjekata može se izbjeći daljnja destabilizacija i osigurati stabilnost na Balkanu.