Pandemija koronavirusa možda je najveći test političkog liderstva kojem je svijet ikada svjedočio. Svaki vođa na planeti suočen je sa istom potencijalnom prijetnjom. Svaki vođa reagira drugačije, u svom vlastitom stilu. I svaki će vođa suditi po rezultatima.
Njemačka kancelarka Angela Merkel prihvaća nauku. Brazilski predsjednik Jair Bolsonaro to odbacuje. Svakodnevne brifinge američkog predsjednika Donalda Trumpa cirkus je sličan spektaklu, dok indijski premijer Narendra Modi uopće ne održava redovne brifinge, čak i ako zatvori 1,3 milijarde ljudi.
Jacinda Ardern, 39-godišnja premijerka Novog Zelanda, kreira svoj vlastiti put. Njezin stil vođenja je osjećaj empatije u krizi koja ljude iskušava da se brinu za sebe. Njene poruke su jasne, dosljedne i nekako istovremeno otrežnjujuće i umirujuće. A njen pristup nije samo rezoniranje sa njenim ljudima na emocionalnom nivou. Djeluje i izvanredno dobro, piše The Atlantic.
Ljudi smatraju da Ardern „ne propovijeda njima, ona stoji s njima “, rekla mi je Helen Clark, premijerka Novog Zelanda od 1999. do 2008. godine. (Ardern, članica Laburističke partije, počela je raditi u politici radeći za Clark tokom premijerske premijere.) „Oni čak mogu pomisliti: Pa, ne znam baš zašto je (Vlada) to uradila, ali znam da je dobili smo leđa. Postoji visok nivo poverenja u nju zbog te empatije”.
Ona je “komunikator”, dodala je Clark, napominjući da je Ardern stekla diplomu iz komunikologije.
“To je vrsta krize koja će učiniti ili slomiti vođe. A ovo će učiniti Jacindu”.
Jedna od inovacija novozelandske premijerke su česti Facebook live razgovori koji uspevaju biti neformalni i informativni. Tokom sesije održanog krajem marta, baš dok se Novi Zeland spremao da zaključa, ona se pojavila u majici kod kuće (upravo je stavila svoju kćerku u krevet, objasnila je) da bi mogla da pruži smernice”.
Uvela je korisne koncepte, poput razmišljanja o “ljudima koji će biti u vašem životu dosledno tokom ovog perioda” kao vašem “balonu” i “ponašanju kao da već imate COVID-19” prema onima izvan vašeg mjehurića .
Oštre je politike opravdala praktičnim primjerima: ljudi su trebali ostati u lokalnoj zajednici, jer što ako se odvezu na neko udaljeno odredište, a automobil im se pokvari? Ona je rekla da kao roditelj zna da je zaista teško izbjeći igrališta, ali virus može živjeti na površinama 72 sata.
U nedavnom Facebooku liveu, jedan od njenih službenika ušao je u njenu kancelariju baš kad je uvodila u detaljno objašnjenje kako će izgledati život nakon što vlada počne ublažavati zatvaranje. “O, gle, to je Leroy!” uzviknula je, uvjeravajući gledatelje da je on u njenom „radnom balonu“. Dečija igračka bila je vidljiva iza njenog stola. Prizor se činio pogodnim za razdoblje u kojem se rad i život neprestano sudaraju.
U tekstu se navodi da bi Ardernin stil bio bi zanimljiv – svjetski lider u udobnoj odjeći koji usputno razgovara sa milionima ljudi.
Od marta, Novi Zeland jedinstven je u postavljanju nacionalnog cilja ne samo svladavanje krivulje slučajeva koronavirusa, kao što je većina drugih zemalja nastojala, već uklanjanje virusa u cjelini. I na putu je da to i učinim. Ispitivanje COVID-19 je rasprostranjeno. Zdravstveni sistem nije preopterećen. Novi slučajevi su dostigli vrhunac početkom aprila. Dvanaest ljudi je umrlo od ovog pisanja, od skoro 5 miliona stanovništva.
Kao zbir relativno izoliranih ostrva na dnu Južnog Pacifika, Novi Zeland je bio u povoljnom položaju da savlada virus.
“Budući da smo ovdje riješili vrlo malo slučajeva, mogli bismo zapravo” raditi na strategiji za uklanjanje, rekla je Clark.
„Bez sumnje je prednost sjediti na periferiji (svijeta), jer imate priliku vidjeti šta kruži iz inostranstva.“
Ali Vlada je takođe odmah preduzela odlučne akcije. Novi Zeland je uveo zatvranje mnogo ranije nego što su to učinile druge zemlje, a putnike iz Kine zabranio je početkom februara, prije nego što je Novi Zeland registrovao ijedan slučaj virusa. Svoju granicu zatvorila je za sve nerezidente sredinom marta, kada je imala samo nekoliko slučajeva.
Michael Baker i Nick Wilson, dvojica vodećih stručnjaka za javno zdravstvo Novog Zelanda, napisali su prošle sedmice da iako ambiciozna strategija zemlje još uvijek ne uspijeva, rana intervencija kupila je službenicima vrijeme da razviju mjere koje bi mogle okončati prijenos koronavirusa, poput rigoroznog karantina na granicama zemlje i širenjem ispitivanja COVID-19 i traženja kontakata.
Naravno, uspjeh nije samo zasluga Ardernove, to je takođe proizvod impresivnog kolektivnog napora javnih zdravstvenih ustanova, opozicionih političara i Novozelanđana u celini, koji su se u velikoj meri pridržavali ograničenja socijalne distancije.
A taj se kolektiv možda “kvari”. Iako je Vlada otkrila mnoge mjere poticanja ekonomskog podsticanja, neki opozicijski političari i stručnjaci za javno zdravstvo zahtijevaju da se karantin, koji bi mogao biti ublažen ove sedmice, bude ublažen još više. Optužuju Vladu da je pretjerano reagirala.
Jedna anketa kompanije za istraživanje tržišta Colmar Brunton početkom aprila otkrila je da 88 posto Novozelanđana vjeruje da Vlada donosi ispravne odluke o rješavanju problema s COVID-19, a 84 posto njih je podržalo odgovor Vlade na pandemiju. To je daleko više od onog što je ta kompanija utvrdila u sedam najvećih svjetskih naprednih ekonomija, uključujući Sjedinjene Države. Građani Novog Zelanda došli su podržati Vladinu politiku iako su mnogi, barem kratkoročno, osjećali ekonomski bol zbog njih.
Radio Sarajevo
