Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 4. novembra 2025. godine održao 10. vanrednu plenarnu sjednicu putem interneta i razmatrao apelacije Milorada Dodika pod brojevima AP-3722/25 i AP-4095/25. Budući da se obje apelacije odnose na istu pravnu stvar i potiču od istog apelanta, Sud je, u skladu sa svojim pravilima, spojio predmete u jedan postupak i donio jedinstvenu odluku pod brojem AP-3722/25.
Ovom odlukom Ustavni sud je odbio kao neosnovanu apelaciju Milorada Dodika podnesenu protiv presude Suda BiH kojom je osuđen zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika, što je krivično djelo iz člana 203a Krivičnog zakona BiH. Sud je zaključio da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, niti bilo koje drugo pravo garantovano Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.
Dodikove tvrdnje da je suđenje bilo nepravedno, da su sudije bile pristrasne, da nije poštovana javnost suđenja, te da Sud BiH nije bio nadležan – Ustavni sud je odbacio kao neosnovane. Sud je naglasio da je suđenje bilo javno, da je publika imala pristup, a da su sve odluke redovnih sudova bile jasno obrazložene i nisu djelovale proizvoljno. Također je utvrđeno da su dokazi izvedeni u prisustvu optuženog i da je time ispoštovan princip kontradiktornosti i jednakosti oružja.
Ustavni sud je posebno razmotrio i tvrdnju da je visoki predstavnik Christian Schmidt nezakonito donio izmjene Krivičnog zakona BiH. Sud je podsjetio da je već u ranijim odlukama zauzeo stav da ovlasti visokog predstavnika proizlaze iz Aneksa X Dejtonskog sporazuma, rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i Bonske deklaracije, te da te odluke nisu podložne ocjeni ustavnosti. Shodno tome, zakon koji je visoki predstavnik donio 1. jula 2023. godine ima punu pravnu snagu domaćeg propisa, pa je njegovo korištenje u krivičnom postupku bilo zakonito.
Sud je zaključio da je krivično djelo iz člana 203a KZBiH bilo jasno definisano, dostupno i predvidivo, te da je apelant kažnjen na osnovu važećeg zakona, čime nije prekršeno načelo zakonitosti iz člana 7. Evropske konvencije. Dakle, kaznena norma je bila poznata u trenutku izvršenja djela i nije bilo pravne nesigurnosti.
Što se tiče apelacija koje su se odnosile na odluku Centralne izborne komisije BiH o prestanku Dodikovog mandata predsjednika Republike Srpske, Ustavni sud ih je odbacio kao nedopuštene jer su bile ratione materiae inkompatibilne – drugim riječima, te odluke nisu bile povezane s krivičnim suđenjem, niti se njima odlučivalo o njegovim „građanskim pravima i obavezama“, pa se garancije o pravičnom suđenju ne primjenjuju.
Na kraju, Ustavni sud je zaključio da u cjelini gledano, u postupku protiv Milorada Dodika nije došlo do povrede prava na pravično suđenje. Sud je smatrao da su redovni sudovi dali dovoljne i razumne razloge za svoje odluke, da su poštovali sve standarde pravičnosti, te da nijedan od navoda apelanta ne upućuje na povredu ustavnih ili konvencijskih prava. Zbog toga nije bilo potrebe razmatrati prijedlog za privremenu mjeru prenosi saff.ba
