Politička situacija u Bosni i Hercegovini postala je još napetija zbog poteza ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, koji je izazvao ozbiljnu krizu na državnom nivou. Naime, Konaković je pokušao isključiti SNSD (Savez nezavisnih socijaldemokrata) iz vlasti na nivou BiH, optužujući ovu stranku da blokira europski put BiH. Međutim, prema izvještajima medija koji podržavaju Dodikov režim, njegov pokušaj da isključi SNSD iz vlasti nije samo bio neuspješan, već je dodatno usložnio političku situaciju u zemlji. Potezi Konakovića stvorili su duboku političku krizu, koja će, prema svemu sudeći, usporiti BiH na njenom putu prema Europskoj uniji.
U svojoj namjeri da potisne SNSD iz vlasti, Konaković je, prema medijskim izvještajima, naišao na neuspjeh, jer mu nije uspjelo postići dovoljnu podršku. Populizam ili neznanje? To su pitanja koja su se pojavila, budući da je Konaković optuživao SNSD za blokadu europskih integracija, pokušavajući time osigurati svoju političku poziciju. Prema izvještajima RTRS-a, Konaković je pokušao svu krivicu za političku krizu prebaci na SNSD, dok su istovremeno naglašavali da je upravo njegov nerealni pristup i politička nezrelost uzrokovali zastoj na europskom putu BiH.
Osim toga, Konaković je govorio da bi uz pomoć opozicije iz Republike Srpske mogao formirati novu vlast na državnom nivou, no jasno je bilo da mu nedostaje potrebna većina. On je pokušao pridobiti stranke poput SDA i DF (Demokratska fronta), no i tu je naišao na otpor. Čak je i Bakir Izetbegović, lider SDA, javno izjavio da ne želi biti u vlasti ni s SNSD-om, ali ni s Konakovićem. Ove izjave jasno pokazuju povjerenje u Konakovićevu politiku koje je u potpunosti nestalo.
U svemu tome, jedan od ključnih trenutaka bilo je Konakovićevo najavljivanje smjena unutar Ministarstva vanjskih poslova, gdje je planirao isključiti one koji se protive njegovoj politici prema SNSD-u i Miloradu Dodiku. Međutim, prijetnje su brzo postale neozbiljne, jer se jasno pokazalo da se o tim pitanjima odlučuje u Predsjedništvu BiH, a ne u rukama ministra. Ovaj pokušaj je također naišao na otpor jer nije postojao adekvatan mehanizam za realizaciju tih prijetnji.
Prema izvještajima RTRS-a, Konaković je doveo Predstavnički dom u situaciju u kojoj je bio blokiran, jer je smjenom Nebojše Radmanovića, koji je bio ključni član Kolegija, stvorena situacija političkog paralize. Čak su se i opozicijski političari iz RS-a, iako skloni kritici SNSD-a, suočili s Konakovićevom neusklađenošću i njegovim nastojanjem da stvori vlast bez važnih političkih partnera.
No, i unatoč svim naporima, Konaković nije uspio stvoriti koaliciju koja bi mu omogućila održavanje vlasti na nivou BiH. Opozicija je priznala da su spremni razgovarati o vlasti s Bošnjacima, ali ne i s SNSD-om, čime je dodatno izazvano potpuno polariziranje političkih frontova u zemlji.
U konačnici, politiku koju je Konaković započeo, a koja je trebala učiniti BiH bližom Europskoj uniji, možemo ocijeniti kao nepragmatičnu i konfliktu. Prema analizama RTRS-a, politička kriza koju je izazvao Konaković neće biti lako riješena, a njegov politički položaj je sve nestabilniji. U zaključku, trenutna situacija je daljnje zaoštravanje odnosa između različitih političkih faktora, a pitanje vlasti u BiH ostaje otvoreno s nejasnim ishodom.
Na kraju, jasno je da politička situacija u BiH nije samo rezultat nesuglasica među partijama, već i posljedica pogrešnih procjena i postupaka pojedinih lidera. Elmedin Konaković, sa svojim ambicijama za formiranje vlasti bez SNSD-a, izložio je sebe i političku scenu BiH velikim izazovima. Iako je pokušao postaviti temelje za novu vlast, očigledno je podcijenio složenost političkog okvira u kojem djeluje, kao i važnost strateških partnerstava za ostvarivanje bilo kakvih političkih ciljeva. Njegovi pokušaji smjene ključnih figura, poput Nebojše Radmanovića, samo su još više zakomplicirali već i ovako napetu političku situaciju. S druge strane, Bakir Izetbegović i druge stranke pokazali su da su im interesa stabilnost i održavanje ravnoteže u BiH, stoga su bili skeptični prema bilo kakvom obliku suradnje s Konakovićem ili SNSD-om. Ovaj politički zastoj izazvan neslaganjima među ključnim akterima BiH politike pokazuje koliko su duboki i složeni problemi u zemlji, koji će zasigurno utjecati na budućnost BiH i njen europski put. Nažalost, s obzirom na trenutnu političku dinamiku, ne čini se da će se ubrzo naći rješenje koje će omogućiti normalizaciju i pomak prema europskim integracijama. Pitanje je koliko će još vremena biti potrebno za usklađivanje interesa političkih stranaka, a i hoće li oni uopće biti sposobni da prevaziđu svoje međusobne nesuglasice.
