U političkom životu Republike Srpske sve se više zaoštrava retorika između pozicije i opozicije, naročito u svjetlu nedavnih sastanaka opozicionih lidera s međunarodnim predstavnicima. Najnovija dešavanja dodatno su uzburkala odnose, posebno jer se u žiži nalazi figura Christiana Schmidta, kojeg vlasti RS-a smatraju nelegitimnim visokim predstavnikom, dok opozicija ne skriva kontakte s njim i predstavnicima drugih političkih stranaka na nivou BiH.
Prema izvještaju Radio-televizije Republike Srpske (RTRS), među vladajućom strukturom u RS-u vlada uvjerenje da Schmidt i političko Sarajevo polažu nade u opoziciju kao mehanizam za promjenu političke slike unutar entiteta. U prilogu se navodi Schmidtova izjava za njemačke medije, gdje on iznosi tezu da bi “preorijentacija Republike Srpske kroz jaču opoziciju, koja bi preuzela vlast, mogla okončati mnoge krize”. Ova poruka protumačena je kao pokušaj vanjskog utjecaja na političku dinamiku RS-a, što je izazvalo brojne reakcije.
Radovan Višković, predsjednik entitetske vlade, oštro je reagovao na spomenute kontakte, izjavljujući da Schmidt za njega ne postoji. Tvrdi da su sastanci opozicije sa Schmidtom svakodnevna stvar, što, po njegovom mišljenju, znaju i “ptice na grani”. Višković je naglasio:
-
“Niti će opozicija ojačati, niti će Schmidt dobiti legitimitet od Savjeta bezbjednosti UN-a.”
-
“Oni koji danas pokušavaju doći na vlast preko međunarodne podrške, svakodnevno nastupaju na federalnim medijima, zanemarujući interese Republike Srpske.”
Viškovićev stav dijele i drugi predstavnici vlasti. Poruka je jasna – građani RS-a neće dozvoliti da opozicija preuzme vlast putem saradnje s onima koji, kako tvrde, ne žele dobro Republici Srpskoj.
Na ovu temu oglasio se i Drago Vuković, profesor sa Univerziteta u Istočnom Sarajevu i blizak vlastima RS-a. On smatra da u diplomatiji postoji ravnoteža između javnih i tajnih sastanaka, te ne krije da opozicija sarađuje sa Schmidtom. Međutim, upozorava da takvi sastanci mogu imati suprotan efekat od željenog, naročito imajući u vidu spornu legitimnost Schmidta kao visokog predstavnika. Po njegovim riječima, ovakva strategija opozicije može biti kontraproduktivna.
Ipak, iz opozicije dolaze drugačiji tonovi. Draško Stanivuković, predsjednik PDP-a, otvoreno priznaje sastanke s predstavnicima drugih političkih blokova, uključujući HDZ i Trojku, ističući spremnost na saradnju na nivou Bosne i Hercegovine. Prema njegovim riječima:
-
“Nakon vaskršnjih praznika očekujemo nastavak pojedinačnih sastanaka, a zatim i jedan zajednički.”
-
“Ako se ne pronađe zajednički jezik, to je volja okolnosti, ali otvorenost za dijalog postoji.”
Iz vladajuće partije SNSD dolazi oštra kritika ovakvog pristupa. Njihovi predstavnici, među kojima je i Miroslav Vujičić, ističu da vlast u RS-u nikada nije pristajala na ucjene ili smanjenje nadležnosti, dok opozicija, po njihovom mišljenju, želi doći do vlasti po svaku cijenu, čak i uz kompromis po ključna pitanja entitetskih ovlasti.
Vujičić je posebno naglasio:
-
“Opozicija vodi politiku samouništenja, spremna je na sve samo da dobije funkcije.”
-
“Građani RS-a su to prepoznali i već su je kaznili na prošlim izborima.”
U okviru ove političke dinamike, može se izdvojiti nekoliko ključnih pravaca djelovanja i optužbi:
-
Vlast RS-a tvrdi da opozicija:
-
Svoje ambicije temelji na podršci iz inostranstva,
-
Sarađuje s međunarodnim akterima koji ne priznaju ustavni poredak BiH kako ga tumače institucije RS-a,
-
Djeluje u suprotnosti s interesima naroda RS-a.
-
-
Opozicija, s druge strane:
-
Nastoji proširiti svoje političko djelovanje na nivou BiH,
-
Zagovara dijalog i otvaranje ka drugim političkim akterima,
-
Negira optužbe da želi prenijeti entitetske nadležnosti.
-
Na ovom političkom frontu, u kojem se miješaju unutrašnje borbe i međunarodni utjecaji, jasno je da će se dalji razvoj situacije odvijati pod snažnim reflektorima javnosti. I dok vlast nastoji očitovati jedinstvo i odlučnost u očuvanju nadležnosti RS-a, opozicija se pokušava profilisati kao racionalna alternativa sposobna za kompromis i dijalog.
U konačnici, predstojeći period u RS-u obilježit će borba narativa: s jedne strane otpor prema stranim utjecajima i zaštita entitetskih interesa, a s druge potraga za širim političkim partnerstvima i novom formulom vlasti na državnom nivou. Ishod će zavisiti od sposobnosti političkih aktera da odgovore na izazove vremena, ali i od povjerenja koje im građani ukažu na izborima – jer u demokratskom društvu upravo je to mjera političkog legitimiteta.
