U Srbiji ne prestaju reakcije na događaje koji su se odigrali u Sremskoj Mitrovici, gdje su Aleksandar Vučić i Milorad Dodik održali zajednički miting pred oko 20.000 okupljenih ljudi. Miting je izazvao brojne kontroverze, a posebno je povukao pažnju građana Srbije koji su izražavali nezadovoljstvo zbog Dodikovih političkih postupaka. Ovaj događaj doveo je do ozbiljne rasprave o oduzimanju imovine i državljanstva Miloradu Dodiku i njegovim suradnicima, među kojima su i političari poput Nenada Stevandića i Nenada Nešića. Ove političke osobe su, prema optužbama, nezakonito glasale na lokalnim izborima u Beogradu, iako imaju prebivalište u Bosni i Hercegovini. Ove optužbe izazvale su veliki revolt među građanima Srbije, a pitanje dvostrukog državljanstva postalo je tema rasprave.
Jedan od ključnih trenutaka u cijeloj situaciji bio je i govor Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, koji su na skupu pozivali na obračun s onima koji su protestirali zbog korupcije u vlasti. Među onima koji su bili nezadovoljni ovakvim stavovima bili su i studenti, koji su već mjesecima organizirali masovne demonstracije tražeći ostavke odgovornih za nesreću na željezničkoj stanici u Novom Sadu, u kojoj je poginulo 15 ljudi. Ovaj politički skup, kao i stavovi koje su Vučić i Dodik iznijeli, postali su okidač za daljnje političke napetosti.
Na društvenim mrežama su se brzo pojavile rasprave o tome kako je imovina Milorada Dodika stečena u Srbiji, uz insinuacije da bi trebalo razmotriti oduzimanje te imovine. Osim toga, postavilo se pitanje i oduzimanja državljanstva svima onima koji su u posljednjim godinama stekli srbijansko državljanstvo, a posebno se isticala činjenica da su neki od njih prekršili zakone o prebivalištu. Naime, srbijanski zakon jasno kaže da osoba može imati samo jedno prebivalište, a svi oni koji su dobili državljanstvo, a nisu trajno nastanjeni u Srbiji, mogli bi se suočiti s problemima.
Član Predsjedništva Lige socijaldemokrata Vojvodine, Aleksandar Olenik, komentirao je ovu situaciju, naglašavajući kako se neće ponoviti greške iz prošlosti. Olenik je spomenuo važnost vraćanja imovine koja je, prema njegovom mišljenju, nelegalno prešla u privatne ruke, posebno imovine koja je stečena iz javnih sredstava. Prema njegovim riječima, cilj je da se kroz političke i pravne mjere osigura povratak te imovine, a takođe je napomenuo kako se pripremaju i za procesuiranje političara koji su, prema njegovim tvrdnjama, bili dio koruptivne hobotnice Aleksandra Vučića.
Olenik je također govorio o pravnim izazovima u vezi s oduzimanjem državljanstva, ističući da bi takav potez zahtijevao promjene Ustava Srbije. Međutim, on je iznio prijedlog za jednostavniju i efikasniju mjeru, koja bi obuhvatila regulisanje prava na glasanje. Naime, prema njegovom prijedlogu, ukoliko osoba glasa u jednoj zemlji, ne bi smjela imati pravo glasati u drugoj zemlji ako posjeduje dvojno državljanstvo. Tako bi se spriječila zloupotreba prava glasa, posebno u situacijama poput one u kojoj je Milorad Dodik, prema tvrdnjama kritičara, nepošteno iskoristio prava Srba iz Bosne i Hercegovine kako bi pomogao Vučiću na izborima.
Osim toga, Olenik je spomenuo i mogućnost revizije svih državljanstava koja su, prema njegovim riječima, dodijeljena kao oblik političkog mito i korupcije. On je izrazio uvjerenje da bi se nakon smjene Vučića trebalo pozabaviti svim pitanjima vezanim uz nezakonite političke postupke i nezakonito stečenu imovinu.
U zaključku, političke strasti u Srbiji i Bosni i Hercegovini i dalje su podignute, a pitanje državljanstva i imovine političara poput Milorada Dodika postaje sve važnije. Iako bi oduzimanje državljanstva bilo pravno složeno, jasno je da će pitanje zloupotrebe prava glasa i nelegalno stečene imovine biti predmet daljnjih političkih rasprava. Bude li politička situacija nastavila eskalirati, sve ove teme mogle bi igrati ključnu ulogu u oblikovanju političke budućnosti u regiji.
U konačnici, situacija koja se razvija u Srbiji i Bosni i Hercegovini ukazuje na duboko ukorijenjene političke tenzije koje se ne mogu riješiti bez ozbiljnih pravnih i političkih reformi. Pitanje državljanstva, prebivališta i imovine političara poput Milorada Dodika postalo je simbol borbe za pravdu i transparentnost, ali i test za sposobnost pravnog sustava da se nosi s korupcijom i političkim manipulacijama. Ključno će biti kako će se političke stranke i institucije nositi s izazovima u budućnosti, jer bilo kakvo nepoštivanje zakona i zloupotreba državnih resursa samo će dodatno podijeliti već polarizirane zajednice. Samo temeljite promjene u zakonodavstvu i političkoj volji za borbu protiv korupcije mogu donijeti pravične i trajne rezultate, koji će omogućiti stabilnost i napredak u regiji.
