Situacija u kojoj se trenutno nalazi Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i osoba protiv koje su podignute optužnice pred pravosudnim organima Bosne i Hercegovine, sve je složenija i neizvjesnija. Prema informacijama koje iznosi novinar Slobodan Vasković, Dodikov politički prostor za djelovanje je sve manji, dok je i njegova fizička sloboda sve ugroženija. Brojne međunarodne mjere i domaće političke odluke guraju ga ka kraju jedne političke ere koja je decenijama oblikovala entitetske, ali i državne odnose.
Do skoro se spekulisalo da bi Dodiku moglo biti “dopušteno” da se povuče sa scene kroz dobrovoljni egzil – da napusti Bosnu i Hercegovinu i time izbjegne sudski progon. Ipak, prema Vaskovićevim navodima, takva opcija više nije aktuelna. Naime, promjenu u pristupu međunarodne zajednice izazvao je nedavni incident – progon njemačke ministrice za Evropu Anne Lührmann iz Bosne i Hercegovine. Ovaj potez bio je, prema analitičarima, direktan signal Dodikove nedobrodošlice i izazvao je val osuda u zemljama Evropske unije.
U takvim okolnostima, Dodik ne prestaje da traži način da ostane politički relevantan. Vasković tvrdi da on intenzivno lobira kod političkih stranaka tzv. “Trojke” (koalicije koja trenutno čini vlast u Federaciji BiH) kako bi došlo do pregovora. Međutim, prema dostupnim informacijama, takav scenario je izuzetno malo vjerovatan.
Postoji nekoliko ključnih razloga zašto je “Trojka” odlučna u stavu da ne pregovara s Dodikom:
-
Politički rizik – ulazak u pregovore s osobom optuženom za više krivičnih djela bio bi ravan političkom samoubistvu, kako Vasković opisuje.
-
Međunarodni pritisci – brojne zemlje EU, uključujući Njemačku, Austriju i Holandiju, već su uvele ili najavile uvođenje sankcija Dodiku i njegovim saradnicima.
-
Očuvanje kredibiliteta – “Trojka” je svjesna da bi svaki popust prema Dodiku značio potpun gubitak povjerenja glasača i međunarodnih partnera.
Jedinstvenost stava stranaka koje čine Trojku predstavlja važan momenat. Rijetko kad su ove stranke pokazale takvu koheziju kao sada, odlučne da ne popuste ni pod vanjskim pritiscima, uključujući i one koji dolaze iz pojedinih krugova Evropske unije. Vasković navodi da je čak i među dosadašnjim Dodikovim potencijalnim saveznicima prevladao stav da nema više kompromisa – slijedi procesuiranje, a ne dogovor.
Dodatni problem za Dodika je međunarodna dimenzija njegovih krivičnih djela. Prema Vaskoviću, protiv njega postoje ozbiljne optužbe i u Austriji, koje su dokumentovane. Iako još nema potvrde da će austrijske vlasti pokrenuti postupak, indikativno je da Njemačka lobira za takav ishod. Istovremeno, Berlin priprema dodatne sankcije koje će dodatno otežati Dodikov položaj.
Uloga EUFOR-a takođe dobija na značaju. Vasković ističe da su evropske vojne snage pojačale svoje prisustvo u Brčko distriktu, što je simbolično, ali i operativno veoma važno. Taj potez ima za cilj ograničiti kretanje Dodika i njegovih bliskih saradnika, uključujući Nenada Stevandića i Radovana Viškovića. Ove aktivnosti ne znače da će EUFOR direktno uhapsiti Dodika, ali će omogućiti domaćim pravosudnim organima da to učine, uz logističku podršku.
Kako piše Vasković, ovo dodatno prisustvo EUFOR-a u regijama koje su ključne za komunikaciju unutar entiteta RS, predstavlja fazu pripreme za konačno ograničavanje Dodikovog djelovanja. Nije više riječ samo o simboličkoj blokadi – ovo je aktivna mjera obuzdavanja politički i pravno kompromitovane osobe.
Trenutno, Dodik i njegovi saradnici se kreću isključivo pod jakom policijskom pratnjom, što dovoljno govori o atmosferi u kojoj funkcionišu. Strah od hapšenja je realan, a manevarski prostor se svakim danom sužava.
U zaključku, možemo identifikovati nekoliko ključnih poruka koje proizlaze iz ovog razvoja događaja:
-
Međunarodna zajednica je odlučila da ne pravi više kompromisa kada su u pitanju optuženi političari, bez obzira na njihov položaj.
-
Dodikova strategija lobiranja i prijetnji gubi efikasnost, jer više nema istu mrežu podrške.
-
Vlasti u BiH i partneri iz EU sinhronizuju napore ka tome da se odgovorni privedu pravdi.
Kako se situacija dalje razvija, jedno je jasno – vrijeme političke dominacije Milorada Dodika se bliži kraju, a on sada mora da bira između dvije opcije: pravosudnog procesa ili haotičnog pokušaja izazivanja još većih kriza. Prema ocjeni Vaskovića, čak i ako pokuša ovo drugo, više mu to neće donijeti prednost, već ubrzati pad.
