Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić za saff.ba
Na skupocjenoj jahti sjedi jedan mladić musliman, u rukama drži laptop i pokušava da se spoji na kanal Mesdžidul-harama u Mekki, a pored njega je sjedio jedan stariji čovjek, posmatrao je mladića i smijao se.
Kada je mladić konačno spojio taj kanal, posmatrao je ljude koji su tavafili oko Kabe i klanjali pored nje, pa se u jednom trenutku smijao a u drugom plakao.
Starac pored njega vidio je to, ali nije mu bilo jasno, pa ga je pitao: ”Šta te je nasmijalo, a šta te je rasplakalo?” Odgovorio je: ”Moja čežnja za Kabom i želja da budem sa njima pored Kabe.”
Starac je upitao: ”A ko su oni?”
Odgovorio je: ”To su gosti Bejtullaha, sljedbenici posljednjeg Allahovog Poslanika, Muhammeda, s.a.v.s..”
Starac nije ništa razumio, pa je upitao mladića: ”A znaš li ti ko sam ja?” Mladić: ”Ne!”
Starac: ”Ja sam admiral njemačke flote.”
Mladić: ”Čestitam!”
Starac: ”Ja sam veći od Poslanika kojeg slijediš?”
Mladić: ”Šta te je navelo da to kažeš?”
Starac: ”To što sam ja u mogućnosti jednom riječju postrojiti vojsku od deset hiljada vojnika u roku od deset minuta.”
Mladić: ”Ako bi ti bilo dato dva miliona vojnika, koliko vremena bi ti trebalo da ih postrojiš.”
Starac: ”Ako su bili prije toga pod mojom komandom, onda mi ne bi trebalo više od dva sata da ih postrojim.”
Mladić: ”A šta ako govore različitim jezicima i ako bi ti poslali 2 miliona vojnika iz različitih dijelova svijeta?”
Starac: ”Šta pričaš, nemoguće bi bilo postrojiti takvu vojsku.”
Mladić: ”Pogledaj u moj laptop. Vidiš li Kabu i ljude koji su oko nje. Kada nastupi vrijeme namaza, imam koji predvodi namaz, riječima ”Allahu ekber!”, u jednom trenu postroji 2 miliona ljudi koji govore različitim jezicima i koji su došli iz svih krajeva svijeta, i to čini bez bilo kakvih oficira i prevodioca.”
