U posljednje vrijeme, javnost u Bosni i Hercegovini bila je uzburkana zbog vijesti da je porodica Ahmetlić odlučila prodati svoj udio u preduzeću Igman Konjic, jednoj od najvećih kompanija koja posluje u sektoru namjenske industrije Federacije BiH. Ovaj potez izazvao je brojne reakcije, jer se u kontekstu prodaje pojavljuju i kontroverze vezane za sukob interesa i poslovne odluke koje uključuju privatne veze visokih političkih i poslovnih figura.
Ahmetlići, koji su trenutno drugi najveći dioničari Igmana, odlučili su prodati oko 30 posto svojih dionica, a vrijednost tog udjela procjenjuje se na otprilike 34,6 miliona maraka. Riječ je o udjelima koje je porodica Ahmetlić stekla kupovinom dionica Igmana u proteklim godinama. Muharem Ahmetlić prodaje 24,71 posto dionica, dok njegov brat Ahmed prodaje dodatnih 5,18 posto. Ovaj udio donosi im značajan prihod, a dionice se prodaju po cijeni od 200 KM po komadu.
Međutim, što dodatno komplicira cijelu situaciju je činjenica da je Igman Konjic imao poslovne veze s CTK-om, firmom koja je u vlasništvu porodice Nikšić, na čijem čelu je Nermin Nikšić, političar i trenutni predsjednik Federacije BiH. Po izvještaju revizora, Igman Konjic je posuđivao novac CTK-u, među kojima se izdvaja iznos od 20.000 KM. Pozajmice su bile bez kamate i na razdoblje od 12 mjeseci, a revizija je potvrdila da su pozajmice redovno procjenjivane te da su starija potraživanja povučena iz bilance.
Iako je prema izvještajima revizije sve bilo legalno, sama činjenica da je Igman Konjic davao novčane pozajmice firmi CTK, kojoj je vlasnik Nerminov sin i brat, otvara prostor za zabrinutost. Naime, mnogi smatraju da bi moglo doći do sukoba interesa, jer su političke i poslovne veze unutar porodice Nikšić očite. Sukobi interesa nastaju u situacijama gdje privatni interesi mogu utjecati na poslovne odluke, a ovdje se stvara dojam da su takvi privatni odnosi možda bili upleteni u donošenje odluka o poslovanju Igmana.
Povezanost porodice Nikšić s CTK-om postaje još izraženija ako se pogleda struktura ove kompanije. Mirsad Nikšić, Nerminov rođeni brat, bio je jedan od osnivača CTK-a, a sada je Haris Nikšić, sin Nermina Nikšića, na čelu firme kao direktor. Također, rijad Hasić, prokurista CTK-a, dodatno povezuje ovu kompaniju s obiteljskim interesima. Iako je sve po zakonu, ovakve poslovne transakcije, u kojima su upleteni članovi iste porodice, vrlo lako mogu izazvati sumnju u transparentnost poslovanja, pogotovo kada se radi o javnim preduzećima u kojima je većinski vlasnik Federacija BiH, a na čijem čelu se nalazi Nermin Nikšić.
Također, nije moguće zanemariti činjenicu da je Igman Konjic trenutno u fazi ekspanzije. U prvoj polovini prošle godine, Igman je ostvario ukupne prihode od preko 89 miliona KM, što ukazuje na njegov značajan ekonomski utjecaj na tržište. Iako sama industrija prolazi kroz pozitivne pomake, ovo povećanje prihoda samo dodatno povećava važnost i potencijalne rizike u vezi s upravljanjem firmama u ovom sektoru.
Pitanje sukoba interesa stoga postaje ključno u ovom kontekstu, jer se iz poslovnih odluka mogu naslutiti mogućnosti za privatne interese koji bi mogli utjecati na poslovanje i strategiju Igmana Konjic. Ako uzmemo u obzir da su vlasničke i političke pozicije unutar iste porodice, takvi potezi mogu otvoriti prostor za pitanja o transparentnosti i mogućim zloupotrebama.
Iako su revizorski izvještaji potvrdili zakonitost posudbi, činjenica da su privatni interesi blisko povezani s poslovnim odlukama može izazvati opravdanu zabrinutost među industrijskim stručnjacima i poslovnim partnerima. Svaka ovakva situacija može stvoriti ozbiljan izazov za daljnje poslovanje kompanije, jer stvara sumnje u fer konkurenciju i pravičnost odlučivanja unutar industrije.
U konačnici, situacija u Igmanu Konjic pokazuje koliko je važno održati ravnotežu između privatnih interesa i poslovnih odluka, osobito u velikim industrijskim sektorima poput namjenske industrije. Djelovanje koje uključuje povezane političke i poslovne aktere može imati dugoročne posljedice na stabilnost i transparentnost poslovanja, a rješenje leži u jačanju kontrola i regulacija kako bi se spriječile moguće zloupotrebe.
