U analizi koju je pripremio Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES), fokus je stavljen na trenutnu političku i sigurnosnu situaciju u Bosni i Hercegovini, s posebnim naglaskom na ulogu Milorada Dodika i njegovu secesionističku politiku. Prema ovoj analizi, Dodik je uz pomoć političkih lidera iz tzv. Trojke (SDP, Narod i pravda, Naša stranka) stvorio okolnosti koje omogućuju daljnje širenje političkih tenzija u BiH. Također, analiza daje uvid u strategije Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini i regiji, koje uključuju dva ključna plana za budućnost ove zemlje.
Prvi plan, poznat kao trilateralni plan SAD-a, predviđa ulazak Bosne i Hercegovine i Srbije u NATO i Europsku uniju. Taj plan je izazvao nervozu kod Dodika jer se smatra da on ne vidi mjesto za sebe u ovom scenariju. Prema ovom planu, Bosna i Hercegovina bi zajedno sa Srbijom trebala krenuti prema euroatlantskim integracijama, a maksimalni ustupak Srbiji bio bi mogućnost zadržavanja vojne neutralnosti, uz obavezu ulaska u EU i ustupanje prava na rijetke metale Sjedinjenim Američkim Državama. Za Dodika, koji se protivi ovoj orijentaciji, plan ne predviđa nikakvu posebnu ulogu.
Drugi plan, poznat kao Non-paper plan, zamišlja radikalni preustroj Bosne i Hercegovine. Ovaj plan podrazumijeva ukidanje entiteta i podjelu zemlje na regije, a Daytonski mirovni sporazum koji je prethodno bio temelj političkog ustroja BiH, gubi svoju važnost. Također, predviđa se stvaranje komisija za istinu i pomirenje prema iskustvu Južnoafričke Republike, a svi dosadašnji politički ciljevi uključujući posebne veze i dominaciju nacionalnih lidera biti će odbačeni. Novi cilj bio bi pridruživanje EU, a Turska bi igrala značajnu ulogu u realizaciji ovog plana.
Turska se, prema ovoj analizi, sve više pozicionira kao ključni faktor u rješavanju političkih i sigurnosnih pitanja na Balkanu, a njena uloga u BiH postaje značajna zbog odnosa s velikim brojem zemalja, uključujući Sjedinjene Američke Države, Rusiju i EU. Turska bi mogla preuzeti funkciju čuvanja granica Balkana i suvereniteta Bosne i Hercegovine, što bi spriječilo prekomjerne utjecaje zemalja poput Srbije i Hrvatske. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan izjavio je da njegova zemlja neće dozvoliti ponavljanje tragedija iz 1990-ih, naglašavajući da današnja Turska nije ona iz vremena predsjedanja Alije Izetbegovića.
U kontekstu političkih i geopolitičkih previranja, analitičari također razmatraju utjecaj Mađarske na Dodika. Prema njihovim riječima, Mađarska je sve više sklonija podupirati Dodika u njegovim secesionističkim težnjama, a izjave zamjenika ministra vanjskih poslova Mađarske, Levente Magyara, ukazuju na to da Mađarska nije samo promatrač, već i aktivni igrač u pitanjima Istočne Europe, što uključuje i BiH. Osim toga, analitičari upozoravaju na moguće destabilizirajuće aktivnosti Slovačke pod vodstvom Roberta Fica, koji bi mogao podržati Mađarsku u njezinoj potpori Dodiku.
Ovdje se također navodi da bi trenutni lideri Trojke (Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto) trebali preuzeti odgovornost za poticanje secesionističke politike Dodika, koja destabilizira BiH. Umjesto da sprječavaju Dodikove opasne političke poteze, oni svojim neradom i neznanjem omogućuju daljnje širenje tih politika. Zbog toga se sugerira da bi njihova ostavka bila najbolja opcija za BiH kako bi se omogućila ekspertska vlada koja bi imala zadatak provesti ključne reforme i implementirati međunarodne planove.
Analitičari također povlače paralele između Dodikove politike i Radovana Karadžića, upozoravajući na opasnost od ponovnog etničkog čišćenja. Prema njihovim riječima, Dodik prepisuje strategije koje su ranije koristili Karadžić i Slobodan Milošević, a koje su dovele do ratova i kršenja međunarodnog prava. Sjedinjene Američke Države stoga ne žele ponoviti prošlu grešku i legalizirati entitet u BiH na temelju etničke podjele.
U zaključku, analiza IFIMES-a ukazuje na ozbiljnu političku i sigurnosnu prijetnju u Bosni i Hercegovini. Ako trenutna politička situacija ne bude riješena u skladu s međunarodnim normama i u interesu svih naroda u BiH, postoji rizik od novog sukoba na Balkanu, s posljedicama koje bi mogle prerasti u rat europskih razmjera. Sjedinjene Američke Države i Europska unija stoga moraju aktivno djelovati kako bi osigurale stabilnost u BiH, a ključna uloga u tom procesu pripada Turskoj.
