Majka iz Tuzle tri godine vodi borbu za oporavak sina: Adiju je i dalje potrebna stalna pomoć
U Tuzli se već tri godine odvija tiha, ali izuzetno teška životna borba porodice Rahmanović, u čijem je središtu Adi Rahmanović, mladić koji je nakon teškog moždanog udara ostao zavisan od pomoći druge osobe. Njegova majka Jasmina Rahmanović svakodnevno pokušava da obezbijedi sve što je potrebno za sinovljevo liječenje, rehabilitaciju i dostojanstven život, a kako kaže, najteže joj pada osjećaj da sistem ne reaguje dovoljno brzo i efikasno.
Jasmina je za medije govorila još ranije, a kako ističe, od tada se suštinski malo toga promijenilo. Adi danas ima 26 godina, ali zbog posljedica teškog zdravstvenog stanja ne može normalno funkcionisati bez tuđe pomoći. Porodica je preuzela brigu o njemu, organizujući svakodnevicu oko terapija, njege, kontrola i nade da će se njegovo stanje poboljšati.
U takvim okolnostima, život porodice više nije podijeljen na dane i sedmice, nego na male korake, terapije i nove pokušaje da se dođe do adekvatne medicinske podrške.
Prema riječima njegove majke, Adiju je i dalje neophodna stalna asistencija druge osobe. To znači da ne može samostalno obavljati osnovne životne aktivnosti, zbog čega je svaki dan za ovu porodicu ispunjen brigom i organizacijom oko najobičnijih stvari.
Majčina borba, kako kaže Jasmina, nije samo roditeljska obaveza nego i pokušaj da se nadležnima stalno skreće pažnja na to koliko je sinu i dalje potrebna stručna pomoć, kao i savremeni tretmani koji bi mogli doprinijeti njegovom napretku.
U razgovoru za „Avaz“, Jasmina Rahmanović je posebno naglasila da se već duže vrijeme obraća institucijama i zdravstvenim ustanovama, među kojima je i UKC Tuzla, od kojih očekuje odgovor i konkretne korake. Kako navodi, godinama upućuje dopise i mailove, tražeći da se Adiju omogući tretman robotikom, za koji smatra da bi mogao imati značajan uticaj na njegovu rehabilitaciju.
Ono što je za mnoge porodice administrativni proces, za nju je stalna utrka s vremenom, jer svaki izgubljeni mjesec znači još jedan period bez napretka.
Tvrdnje o nesavjesnom liječenju i prvo ročište
Porodica Rahmanović, prema onome što je Jasmina rekla, ne bori se samo za bolje liječenje u sadašnjosti, nego i za utvrđivanje odgovornosti za ono što se dogodilo ranije. Ona tvrdi da je njen sin bio nesavjesno liječen, a kao ključni problem navodi to da, po njenom uvjerenju, nije na vrijeme primljen u bolnicu kada je stigao u zdravstvenu ustanovu.
Zbog toga je ranije podnesena i krivična prijava, a kako je Jasmina potvrdila, održano je i prvo ročište u tom predmetu.
Ovaj pravni proces za porodicu je važan iz više razloga. S jedne strane, on predstavlja pokušaj da se ispita da li je u postupanju zdravstvenih radnika bilo propusta, a s druge strane donosi određenu nadu da će se, kroz institucionalni put, doći do istine.
Ipak, bez obzira na sudski epilog, porodica i dalje živi s posljedicama Adijevog zdravstvenog stanja, što cijelu priču čini i pravnom i ljudskom dramom koja traje već godinama.
Majke koje se nađu u ovakvoj situaciji često postaju i njegovatelji, i administrativni radnici, i zagovornici prava svog djeteta. Jasmina je upravo to: osoba koja pokušava da održi sve na okupu dok istovremeno traži pravdu i medicinsku pomoć. U njenoj priči posebno odjekuje činjenica da se borba ne vodi samo za oporavak, nego i za priznanje da sistem mora bolje reagovati kada je vrijeme odlučujući faktor u liječenju.
Skupi lijekovi i borba s troškovima liječenja
Osim emotivnog i zdravstvenog tereta, porodica Rahmanović suočava se i s ozbiljnim finansijskim pritiskom. Jasmina je kazala da je Adi uzimao lijekove čija je cijena dosezala i 1.100 KM po kutiji, a porodica je sve troškove snosila sama. Prema njenim riječima, nije uspjela ostvariti pravo na povrat sredstava preko Zavoda zdravstvenog osiguranja, jer se ti lijekovi ne nalaze na esencijalnoj listi.
Takva situacija za mnoge porodice znači dodatni sloj neizvjesnosti. Kada su terapije skupe i nisu u potpunosti dostupne kroz javni zdravstveni sistem, porodice su prisiljene da biraju između velikih dugova, odricanja i pokušaja da ostanu dosljedne u liječenju svojih najbližih. U slučaju porodice Rahmanović, to nije samo pitanje troškova, već pitanje opstanka svakodnevne skrbi koja je neophodna da bi Adi imao šansu za napredak.
U Bosni i Hercegovini ovakve priče otvaraju i šire pitanje dostupnosti rehabilitacije, savremenih terapija i jednakog pristupa zdravstvenoj zaštiti. Porodice koje se suočavaju s teškim neurološkim posljedicama često ostaju prepuštene same sebi, oslanjajući se na humanost pojedinaca, donacije i upornost roditelja. Zato Jasminina borba nadilazi jedan slučaj: ona govori o mnogim drugim ljudima koji se bore sa sličnim preprekama, ali nemaju priliku da svoju priču učine vidljivom.
Nada, upornost i svakodnevica porodice Rahmanović
Iako iscrpljena dugotrajnom borbom, Jasmina ne odustaje. Njena poruka je, prije svega, poruka majke koja vjeruje da se upornost mora čuti. Ona želi da institucije prepoznaju hitnost sinovljevog stanja, da odgovore na njene molbe i da omoguće liječenje koje bi Adiju moglo donijeti bolju funkcionalnost i kvalitet života. U toj priči nema velike dramatizacije, nego samo istina porodice koja se svakog dana suočava s realnošću teške bolesti.
Za porodicu Rahmanović nada nije apstraktan pojam. Ona je sadržana u svakom novom kontaktu s doktorima, u svakom potencijalnom terminu za rehabilitaciju, u svakoj mogućnosti da se dobije tretman koji bi mogao pomoći Adiju da ponovo napravi mali, ali važan korak naprijed.
Zato Jasmina svoju priču ne priča radi sažaljenja, nego radi poziva na odgovornost, razumijevanje i bržu reakciju sistema koji bi, u ovakvim slučajevima, morao biti saveznik porodici, a ne dodatna prepreka.
Kompletnu ispovijest Jasminu Rahmanović moguće je pogledati i u videosnimku, u kojem je detaljnije govorila o borbi svoje porodice, zdravstvenim izazovima, dugogodišnjoj neizvjesnosti i nadi da će Adi dobiti šansu za bolji oporavak. Njena priča ostaje snažan podsjetnik koliko su empatičnost, pravovremena medicinska reakcija i dostupnost liječenja važni za svaku porodicu koja se suočava s teškom dijagnozom.
