Nastup predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u emisiji televizije Newsmax Adria, u kojem je komentarisao političku situaciju u Bosni i Hercegovini, izazvao je veliku pažnju javnosti, ali i zabrinutost zbog mogućih implikacija njegovih riječi. U kontekstu potencijalnog hapšenja Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, Vučić je uputio izjave koje su se tumačile kao neposredna prijetnja destabilizacijom i evociranjem ratne prošlosti.
Na samom početku emisije, Vučić je pokušao prikazati stav Srbije kao mirotvorački i neutralan, naglašavajući kako njegova zemlja poštuje suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Međutim, kroz dalji tok razgovora, njegovi komentari su poprimili znatno drugačiji ton – manje diplomatski, a više konfrontacijski.
Gostujući putem video-linka iz tri grada – Sarajeva, Beograda i New Yorka, Vučić je odgovarao na pitanje o odnosima Srbije prema Bosni i Hercegovini. Kao dokaz navodne nepoštovanja Srbije od strane bh. vlasti, istakao je prošlogodišnju posjetu premijera Kosova Albina Kurtija Sarajevu, gdje je ovaj imao sastanke s najvišim zvaničnicima BiH. Time je pokušao prikazati da Sarajevo vodi politiku koja ne mari za osjetljivost odnosa sa Srbijom, iako je njegova država, kako tvrdi, u kontinuitetu suzdržana i korektna.
Uprkos takvoj retorici, Vučić se ubrzo udaljio od neutralnog stava kada je počeo komentarisati moguće pravosudne postupke protiv Dodika. Posebno zabrinjavajuća bila je njegova izjava u kojoj je pozvao političare u Sarajevu da odustanu od pokušaja hapšenja Milorada Dodika, navodeći da bi takav potez mogao biti okidač za novi sukob.
Ono što je dodatno šokiralo javnost jeste povezivanje hipotetičkog hapšenja Dodika sa događajem iz 1992. godine – ubistvom Nikole Gardovića, srpskog svata na Baščaršiji u Sarajevu. Podsjećajući na taj tragični događaj, Vučić je rekao:
– “Ne zaboravite da je sukob u BiH počeo ubistvom srpskog svata Nikole Gardovića”, insinuirajući time da bi aktuelna politička odluka mogla imati slične posljedice kao tadašnji incident koji je prethodio ratu u BiH.
Nakon takvih riječi, iako je pokušao ublažiti ton i poručiti kako će učiniti sve da ne dođe do sukoba, govoreći da su “svi narodi braća” i da treba sačuvati mir, šteta je već bila učinjena. Retorička sredstva kojima se služi, gdje se istovremeno poziva na mir, a evocira ratne traume, stvaraju konfuziju i šire strah.
U ovom istupu moguće je prepoznati nekoliko ključnih problema:
-
Političko miješanje u unutrašnje poslove BiH kroz komentarisanje sudskih procesa.
-
Korištenje ratne simbolike i emocija radi uticanja na javnost i političke aktere.
-
Pokušaj legitimizacije pojedinaca poput Dodika, koji se nalaze pod istragom, predstavljajući ih kao simbole otpora i žrtve političke represije.
Vučićeva izjava o Dodikovom potencijalnom hapšenju ne može se posmatrati samo kao politički stav – ona nosi ozbiljan bezbjednosni i diplomatski potencijal. Time se ne samo narušava percepcija o Srbiji kao regionalnom garantu stabilnosti, već se i otvara prostor za nove tenzije i političke blokade u BiH.
Ovakav ton dolazi u trenutku kada je ionako krhka unutrašnja kohezija Bosne i Hercegovine pod stalnim pritiscima – od institucionalnih blokada do nacionalističkih narativa. U tom smislu, Vučićeva poruka se može tumačiti i kao podrška retrogradnim političkim snagama u BiH, koje se protive njenom suverenitetu i žele zadržati status quo kroz vanjske oslonce.
Iako je u nastavku emisije pokušao prikazati Srbiju kao promotora mira i stabilnosti, činjenica je da je izazvao nelagodu i nesigurnost, posebno kod građana BiH koji se sjećaju posljedica rata i ne žele povratak u takvu realnost. Retorika zasnovana na historijskim traumama i etnonacionalnim simbolima teško da može biti percipirana kao iskren poziv na suživot.
U ovom trenutku, odgovornost političkih lidera – kako u BiH, tako i u Srbiji – jeste da ublažavaju tenzije, ne da ih raspiruju. Korištenje prijetnji, pa makar i implicitnih, može imati dugoročne posljedice po političku klimu i regionalnu sigurnost.
Na kraju, ostaje pitanje: da li ovakve izjave služe kao zaštita saveznika ili pokušaj da se pažnja javnosti skrene sa unutrašnjih problema? Bez obzira na motivaciju, jedno je jasno – Bosna i Hercegovina ima pravo na sopstvene pravosudne procese, bez prijetnji i pritisaka iz susjedstva. Očuvanje mira ne dolazi kroz podsjećanje na rat, već kroz poštivanje zakona i međusobno uvažavanje.
