Demobilisani borac Ferid Sirbubalo iz Osanice kod Goražda traži priliku za zaposlenje kako bi uvezao staž i otišao u zasluženu minimalnu penziju.
Pokušao je osigurati taksi licencu, ali ni to nije dalo rezultata.
Svi pokušaji su mi propali. Ništa ne znači što sam ratni logoraš, što sam u vojsci bio profesionalno do 2000. godine od kada sam nezaposlen. Na birou sam 16 godina i sedam mjeseci. Ranije sam otvorio poljoprivrednu firmu jer mi fali staža da odem u penziju po onim uslovima 56 godina i 20 staža za minimalnu penziju od 360 KM. Ja imam 18 godina i 9 mjeseci staža. Pokušao sam ja dobiti zaposlenje, ali niko neće da me zaposli u ovim godinama – priča Ferid.
Govori kako je pokušao dobiti taksi licencu, ali i to je završena priča na svim instancama.
Od taksiranja nema ništa, posao je dobio ko je dobio, a nije mi jasno kako nisam zadovoljio kriterije, vjerovatno nisam radio ono što drugi rade. Čak smo završili i na sudu, ali uvjerio sam se da te pravde nigdje nema – ogorčen je Ferid.
Višestruko ranjavani demobilisani borac i ratni logoraš snalazi se na razne načine.
Radim kako me ko zovne, za dnevnicu. Jučer sam išao u Sarajevo da prodam krompir, ne znam šta zima nosi. Duša me boli što ovo moje niko neće da podrži. Ja kao demobilisani borac nemam pravo na zaposlenje da ostvarim egzistencijalnu naknadu za svoju porodicu, a ja i supruga nigdje ne radimo. Ponekad se pitam jesam li demobilisani borac ili sam ratni zločinac, stvarno ne znam, ja samo tražim da pošteno zaradim svoj dinar, na crno ne mogu raditi, a kako da živim”, kaže Ferid.
Sve što treba je posao kako bi plaćao doprinose do sticanja uslova za minimalnu penziju kojom bi riješio većinu problema s kojima se susreće, piše Klix.ba.
Ja sam četiri i po godine ‘otkrepao’ za ovu državu i halalim joj. Meni je već blizu 60 godina, ne mogu ja više trčati negdje i u najam raditi. Da dobijem tih 360 KM da mogu platiti dažbine, struju, ali ne daju ni to – ogorčen je demobilisani borac Ferid Sirbubalo.
Hayat
