Nedavni politički susret u Banjaluci izazvao je pažnju ne samo zbog svojih učesnika, već i zbog neobične scene koja se odigrala tokom sastanka. Naime, prilikom dolaska crnogorskih političara Andrije Mandića i Milana Kneževića, koji su u Banjaluku došli kao podrška predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku nakon presude koja mu je izrečena, dogodila se situacija koja nije prošla nezapaženo. Uz podršku koju su Mandić i Knežević pružili Dodiku, postojala je i prisutnost Nenada Stevandića, predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, čiji je fizički izgled tokom sastanka izazvao određeno iznenađenje.
Ovaj sastanak je bio samo jedan u nizu političkih događanja koja se u posljednje vrijeme dešavaju u Banjaluci, a koja su povezana sa povećanjem političkog uticaja Republike Srpske. Stevandić, zajedno sa Cvijanovićem i Viškovićem, prisustvovao je ovom sastanku, ali njegova reakcija bila je nešto neobična. Naime, Stevandić je na nekoliko sastanaka, uključujući i ovaj u Banjaluci, zaspao gotovo odmah nakon početka, dok su novinari i fotoreporteri usmjeravali svoje kamere prema prisutnim političarima. Ovaj incident nije prošao nezapaženo, te se postavilo pitanje da li je Stevandić zapravo svjestan svega što se događalo tokom tih sastanaka.
Zanimljivo je da se Stevandić, koji je inače važan politički akter u Republici Srpskoj, našao u centru pažnje zbog svog ponašanja. Mnogi se pitaju kako je moguće da je na tri različita politička skupa, uključujući i susret u Beogradu, zaspao na početku svakog od tih događanja. Pitanje koje se postavlja jeste da li Stevandić ima kapaciteta da se nosi s temponom i odgovornostima koje zahtijeva politikom na visokom nivou, ili je možda u pitanju nešto drugo, poput umora ili zdravstvenih problema.
Iako se situacija čini neobičnom, važno je napomenuti da je tempo političkih aktivnosti u Bosni i Hercegovini, posebno u Republici Srpskoj, u posljednje vrijeme izuzetno intenzivan. S obzirom na političke okolnosti i međusobne odnose unutar BiH, svi političari, a naročito oni na vodećim pozicijama, suočavaju se s ogromnim stresom i stalnim obavezama. Čini se da Stevandić, koji je poznat po svom političkom angažmanu, možda jednostavno nije mogao da izdrži napor, što je dovelo do situacije u kojoj je zaspanost postala tema za novinske izvještaje.
Takođe, ovaj incident ne može se gledati samo kroz prizmu Stevandićeve reakcije. On je samo jedan u nizu političkih aktera koji su na pozornici koja se često mijenja, dok se balansiranje između različitih političkih interesa i pritisaka može činiti kao izazov. Dok neki političari, poput Mandića i Kneževića, nastoje povećati političku podršku za Dodika, postavlja se pitanje kako će se situacija razvijati u budućnosti i kakve posljedice će ovo imati na političku stabilnost Republike Srpske.
Zaključno, iako incident sa Stevandićem može izgledati trivijalno, on posredno ukazuje na ubrzani politički ritam i pritiske kojima su političari u ovom regionu izloženi. Politička scena Republike Srpske sve više postaje dinamična, s dolaskom novih političkih snaga i često dramatičnim reakcijama na događanja u zemlji. Stevandićev “spavanje” može biti samo indikator dubljih problema, bilo da je riječ o fizičkim ili političkim naporima, ili pak odražava širi politički kontekst u kojem se Republika Srpska nalazi.
