Politička kriza u Bosni i Hercegovini dosegla je novu razinu napetosti nakon što je do javnosti dospjela informacija o pokušaju hapšenja premijera Republike Srpske, Radovana Viškovića, u Brčko distriktu. U središtu pažnje su i nova kadrovska previranja u državnim sigurnosnim strukturama, uključujući moguć povratak Darka Ćuluma na čelo SIPA-e. O ovim pitanjima govorio je vojno-politički analitičar Hamza Višća, koji je ponudio oštro intoniranu analizu trenutnog stanja državne sigurnosti i političke stabilnosti.
Višća je istakao da je cijeli slučaj Viškovićevog neuspjelog privođenja rezultat nedostatka koordinacije među sigurnosnim agencijama, te je zapravo pokazatelj da u državi ipak postoji određena spremnost za sprovođenje zakona. Međutim, došlo je do velikih operativnih propusta, jer je, prema riječima analitičara, cijela akcija izgledala kao unaprijed promašena misija. On tvrdi da se radilo o organiziranom otporu unutar sistema, gdje su pojedinci iz sigurnosnih struktura aktivno pomagali osumnjičenima da izbjegnu hapšenje.
Prema njegovoj ocjeni, uzrok tome leži u višegodišnjoj politici tolerancije separatizma i slabih institucija. Višća navodi da se u Bosni i Hercegovini gotovo isključivo vodi politika koja se temelji na separatizmu i udruženim zločinačkim poduhvatima, dok se istovremeno državne strukture urušavaju zbog nekompetentnosti i populizma.
U nastavku intervjua analitičar je izdvojio nekoliko ključnih problema koji dodatno pogoršavaju sigurnosno-političku situaciju:
-
Obezglavljivanje sigurnosnih agencija, posebno SIPA-e, koje ostaju bez rukovodstva ili sa neadekvatno popunjenim pozicijama.
-
Zanemarivanje opremanja i kadrovske popune sigurnosnih službi, što smanjuje njihovu efikasnost.
-
Neodgovorna komunikacija s međunarodnim institucijama, gdje se EUFOR i NATO tretiraju kao nadležne agencije za unutrašnju sigurnost, umjesto da se domaće strukture jačaju.
U kontekstu navodnog povratka Darka Ćuluma na poziciju direktora SIPA-e, Višća je iznio ozbiljne rezerve. Odlazak Ćuluma, kako tvrdi, nije bio profesionalan – ostavku je dao bez sistema prijenosa odgovornosti i vlast je ostavio u rukama savjetnika koji nemaju formalne nadležnosti u sigurnosnom lancu. Njegov mogući povratak vidi kao politički trik koji za cilj ima uspostavljanje pregovaračkog mosta između separatista i državnih struktura. Takav čin, dodaje Višća, potkopava legitimnost SIPA-e i obesmišljava svaku buduću institucionalnu stabilnost.
Upozorava i na činjenicu da nadležne institucije nisu ni pokrenule disciplinske ni krivične postupke protiv Ćuluma, iako je više dana izostajao s posla bez valjanog razloga. To govori, smatra Višća, o sistemskoj slabosti državnih mehanizama odgovornosti.
Posebnu pažnju izazvao je incident ispred zgrade Vlade RS-a u Istočnom Sarajevu, kada su pripadnici MUP-a RS-a zaprijetili službenicima SIPA-e koji su pokušali uručiti nalog za privođenje Milorada Dodika. Višća taj slučaj opisuje kao direktno kršenje zakona, jer se radi o pomoći bjeguncima i opstrukciji pravde. Prema njegovom mišljenju, ovo su elementi krivičnog djela i tužilaštvo je dužno reagovati podizanjem optužnica, kako protiv izvršilaca, tako i protiv njihovih naredbodavaca.
Analitičar također ukazuje da je ovakvo ponašanje sigurnosnih agencija RS-a dokaz da određeni dijelovi entitetske vlasti aktivno rade na paralelizaciji države, stvarajući vlastiti sistem zaštite i kontrole, izvan okvira državnog pravnog poretka.
Zaključno, Višća tvrdi da je državni udar u toku, samo što nije u klasičnom vojnom obliku, već se provodi postepeno – kroz zakonske manipulacije, institucionalne opstrukcije i podrivanje državnih mehanizama. On poziva nadležne institucije, domaće i međunarodne, da prepoznaju ozbiljnost trenutka i da konačno preuzmu odgovornost za zaštitu ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
Na kraju, Višća izražava sumnju u spremnost vladajuće političke elite da stane u odbranu države, jer se, kako tvrdi, previše bavi ličnim interesima, promocijom kroz medije i društvene mreže, dok su ključni aspekti sigurnosti i vladavine prava gurnuti u drugi plan. Ako se ovakva praksa nastavi, upozorava, Bosna i Hercegovina bi mogla ući u fazu potpune institucionalne disfunkcije, čime se otvara prostor za dublje političke i sigurnosne lomove.
U svjetlu svega iznesenog, postaje jasno da Bosna i Hercegovina stoji pred ključnim raskršćem – ili će se konačno uspostaviti vladavina zakona i funkcionalan institucionalni okvir, ili će postojeća praksa neodgovornosti, opstrukcija i političkog voluntarizma dodatno oslabiti državu iznutra. Potrebna je hitna politička i institucionalna katarza, u kojoj će se jasno razgraničiti lojalnost državi od lojalnosti partijama, vođama i paralelnim strukturama. Bez toga, svaki naredni sigurnosni izazov bi mogao imati dalekosežnije posljedice, ne samo po stabilnost, već i po sam opstanak demokratskog poretka u zemlji.
