VRATIT ĆE SE 93′
Ovih dana svjedoci smo jedne društvene pojave. Kada uđemo u markete ili velike trgovačke centre, ne možemo a da ne primjetimo ukrašene jelke, paketiće, ukrasne lampice i da ne čujemo božićnu, novogodišnju muziku. A i u školama sve je u stilu nadolazećih praznika, djeca se nadaju poklonoma djeda mraza, pišu mu nadahnjujuća pisma, pripremaju manifestacije i učestvuju u ukrašavanju škole. Radost je opća.
Ni na ulicama ne manjka prizora koji nam stavljaju doznanja da su pred nama ‘veliki’ praznici, gradovi su odjeveni u blještavilo.
Sve ovo možemo naći u većinsko muslimanskim gradovima srednje Bosne, kao da smo u Beogradu, Zagrebu ili nekom evropskom gradu Parizu, Londonu i slično.
U susretu sa gore spomenutim, musliman ljubomoran na svoju vjeru, osjeća se kao krme u Teheranu ili kao Dodik u Sarajevu među starim turskim džamijama. Sve ukazuje na to da putem kojim idemo vratit će se 93′.
Zar su Bošnjaci zaboravili tu ratnu 93′ kada su ih oba krsta, i kršćanski i pravoslavni stisli sa svih strana a treći međunarodni krst, kobajagi nije znao šta se zbilja dešava u Bosni, da li je to međuetnički sukob ili pravedni, junački srpski rat ili spašavanje Evrope od islama, terorista i mudžahedina. Bilo je to vrijeme kada su se muslimani masovno vraćali Allahu, džamije su bile pune. Pa ih je Allah pomogao, sklopili su primirje sa jednim krstom, ubrzo završili rat sa drugim krstom, međutim ubrzo su se vratili onome na čemu su i bili, daleko od Allahove vjere.
Putevima kojim hode mnogi Bošnjaci od kraja rata do danas išarete da nisu naučili lekciju iz rata i da bi se historija mogla ponoviti, jer nije normalno da muslimani obilježavaju i proslavljaju praznike svojih dojučerašnjih katila. Allahovi zakoni uspona i padova muslimanskih država se mogu čitati i prepoznati kroz čitavu historiju od početka islama do dan danas. Kada muslimani zapostave šerijat, Kur’an i sunet, odbace šuru, prepuste se dunjaluku i upuste u međusobne spletke, neminovno doživljavaju pad i poniženje. A kada se vrate Allahu, nauče propise vjere i žive po njima Allah ih pomogne i uzdigne. I u ovom slučaju Bošnjaka potvrđuje se apsurd njihove tragedije, njihovi susjedi ih progone, ubijaju i stjesnjuju im životni prostor jer su muslimani, a oni se u svome životu ne razlikuju mnogo od svojih susjeda.
Kaže Uzvišeni: “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe!” (Er-Ra’d, 11.)
Ve billahi tevfik
Najnovije
