Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Pred Sudnji dan doći će godine prevare i obmane, kada će se lažovi smatrati istinoljubivim, a istinoljubivi ljudi lažovima, kada će se vjerovati prevarantima, a neće se vjerovati povjerljivim ljudima, kada će govore držati ruvejbida.” Upitali su: “Allahov Poslaniče, a ko je ruvejbida?” Odgovorio je: “To je glupak (prezren čovjek) koji će nastupati i govoriti u ime općenarodnih interesa.” (Hakim, Ahmed i Ibn Madže).
U ovom hadisu, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, opisao je vrijeme koje će doći pred Sudnji dan, kao godine prevare i obmane, jer će se tada u potpunosti poremetiti mjerila vrijednosti i ljudi će, u većini slučajeva, odustati od principa koji čovjeka podižu na pijedestal ljudskosti i vrline.
Pokvarenost će biti prisutna u svim strukturama društva i svim vidovima međuljudskih odnosa, u politici, ekonomiji, obrazovanju, kulturi itd. U društvu će dominirati laž, nepravda, kriminal, korupcija, nemoral i razni oblici ekstremizma i devijantnog ponašanja. Prezreni ljudi će steći ”ugled”, jer će se domoći vlasti i narodnog bogatstva, a pošteni, iskreni, sposobni i moralni ljudi, bit će omalovažavani i odbačeni.
Kad zlo postane dobro, a dobro postane zlo
Ne treba biti puno pametan, pa zaključiti kako opis vakta iz hadisa, odgovara upravo našem vremenu. Mi živimo u vremenu poremećenih mjerila vrijednosti, u vremenu kada najveći bjelosvjetski hohštapleri i varalice, ljudi bez mudrosti, samilosti i morala, upravljaju svijetom, koji, osim političke vlasti i moći, te uzurpiranog i pokradenog svjetskog bogatstva, u svojim rukama drže medije kao moćno sredstvo za kreiranje javnog mnijenja, za održavanje na vlasti i kvarenje i zabluđivanje širokih narodnih masa.
Dakle, vrijeme koje je opisano u hadisu, nije vrijeme u kojem će lažov postati istinoljubiv, pa će mu ljudi vjerovati, niti će istinoljubivi postati lažac, pa će tako izgubiti kredibilitet. Nikako!, već će lažov iskoristiti svoju moć i poziciju i moć medija kako bi plasirao svoje zabludjele ideje i laži i predstavio ih kao nepobitnu istinu i općeljudsku vrijednost. Zbog toga će mediji biti dostupni (kao što su u naše vrijeme), i putem njih će uglavnom moći govoriti razni ruvjebide, ahmaci i pokvarenjaci koji će na sva zvona promovirati zabludu i nemoral, dok će pametnim i moralnim ljudima biti uskraćeno da govore i promoviraju istinu i stvarne moralne vrijednosti.
Danas, oni koji siju smutnju na Zemlji, nazivaju sebe čuvarima sigurnosti i mira, a one koji šire istinu i koji se istinski zalažu za mir, pravdu i moral, nazivaju smutljivcima i rušiteljima mira. Njihovo ponašanje i propaganda najviše liče ponašanju zloglasnog faraona koji je, pred zabludjelom i obmanutom svjetinom, sebe nazvao pravednim vođom, reformatorom i dobročiniteljem, a Allahovog poslanika, Musâa, a.s., nazvao je smutljivcem, rekavši im: ”Pustite vi meni da ubijem Musâa, a on neka traži pomoć od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove.” (El-Mu’min, 26.).
Spas je u iskrenom ibadetu
Kako onda da vjernici sačuvaj svoj iman, moral, prisebnost i dosljednost na putu dobra u vremenu svekolike smutnje u društvu? Odgovor na ovo pitanje je jednostavan. Nema spasa čovjeku, općenito, a posebno u vremenima fitne i smutnje, osim u dosljednom slijeđenju Kur’ana i Sunneta te traženja utočišta kod Allaha, dž.š., kroz iskreni ibadet i pobožnost.
Ukoliko malo pažljivije iščitavamo životopise ashaba, r.a., vidjet ćemo da su oni, iako su kucali na sva vrata dobra i dobročinstva, jednoj stvari posebno posvetili pažnju i koristili je kao sredstvo koje najbolje približava Allahu, dž.š., a to je upravo ibadet.
Na samom početku poslaničke misije i pozivanja ljudi u islam, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kako stoji u vjerodostojnim predajama, cijelu godinu dana prakticirao je noćni namaz sa svojim ashabima, prvim muslimanima, i toliko dugo su stajali u namazu učeči ajete koji su netom objavljivani, da su im noge oticale. Među prvim ajetima koji su objavljeni Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bili su ovi ajeti: O ti, umotani! Probdij noć, osim malog dijela; polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo više od nje, i izgovaraj Kur’an pažljivo, Mi ćemo ti doista teške riječi slati, tă ustajanje noću, zaista, jače djeluje i izgovara se jasnije, a ti danju imaš, doista, mnogo posla. (El-Muzzemmil, 1.-8.).
Noć jeste predviđena za odmor i ashabi su je koristili za odmor, ali su u zadnjoj trećini noći ustajali i vrijeme provodili u ibadetu koji im je život značio i koji im je donio ogromnu i višestruku korist. Zbog ove činjenice neki islamski učenjaci savjetuju da putnik ka Allahu, svoje putovanje počne upravo ibadetom, potpunim, iskrenim ibadetom, kako bi bio spreman za dugo i naporno putovanje koje je puno prepreka, neizvjesnosti, iskušenja. Naravno, ovdje govorimo o ibadetu nakon znanja i spoznaje istine, jer su poznaja i razumijevanje vjerskih istina na prvom mjestu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naučio je ashabe noćnom namazu u tajnosti još dok su bili u kući Erkama ibn Ebi Erkama. Na taj način oni su osjetili slast ibadeta, slast munadžata, razgovora i bliskosti sa Allahom, i to je ono što je unijelo smirenost u njihova srca i učvrstilo ih na putu islama. Oni su bili svijetla slika islama u svakoj situaciji i ostali su postojani onda kada su bili izloženi najgorem mučenju. Osjećali su da su njihovi dunjalučki gospodari nemoćni da dođu do njihovih srca, pa su bili ponosni.
Nevjernički vođa, Ummejje ibn Halef bio je poražen pred snagom vjere Bilala ibn Ebi Rebbaha, koji je, dok ga je silnik bičevao na vrelom pustinjskom pijesku, ponavljao riječi: ”Ehadun, Ehad! – Jedan je, jedan Allah!” I kada više nije znao šta će, odlučio je da ga proda, a kupac je bio Ebu Bekr, r.a., koji je za Bilalovu slobodu dao ogromnu svotu novca. Nakon što ga je prodao, Umejje ibn Halef je rekao Ebu Bekru: ”Da si mi ponudio novca koliko vrijedi jedno obično uže, dao bih ti ga.” Na to mu je Ebu Bekr, r.a., odgovorio: ”Da si tražio tovare zlata za Bilala, dao bih ti.”
Ibadet i noćni namaz u Mekki ostavio je traga na njih i onda kada su uspostavili državu u Medini, tako da su noći provodili u ibadetu kao i onda kada su bili potlačeni.
Prenosi se da je Hind, r.a., nakon oslobađanja Mekke izašla navečer iz svoje kuće da vidi ashabe, da vidi ko su ti ljudi koji su porazili Kurejšije i osvojili Mekku. Kad je došla pred Ka’bu vidjela je te neustrašive mudžahide kako klanjaju namaz i kako grcaju u suzama, skrušeno moleći Allaha za oprost i milost. Toliko je bila dirnuta i ushićena da se sva uplakana vratila mužu Ebu Sufjanu i rekla mu: ”Čovječe, idi i daj prisegu na vjernost Muhammedu! Tako mi Allaha, nikada nisam vidjela veličanstveniji prizor kod Ka’be, kao večeras.”
Zbog svega toga kažemo da mi muslimani nemamo veće potrebe od potrebe za iskrenim ibadetom, posebno u današnje vrijeme, vrijeme fitne i smutnje čiji valovi sa svih strana zapljuskuju lađu života na kojoj plovimo. Na to nas je upozorio i Muhammmed, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ”Ibadet u vrijeme smutnje je kao hidžra meni.”
Imam Gazalija, govoreći o dunjaluku kao najvećoj fitni i iskušenju i vrstama ljudi i njihovom odnosu prema dunjalučkim izazovima i iskušenjima, spomenuo je primjer ljudi koji su putovali na lađi. Kada su došli do ostrva koje je bilo bogato zelenilom, prekrasnim vrtovima, raznovrsnim cvijećem i ukusnim plodovima, kapetan lađe je odlučio da se tu odmore. Obavijestio je putnike da je vrijeme ponovnog polaska u zoru drugog dana i upozorio ih da se ne udaljavaju puno od lađe kako ne bi zakasnili. Putnici su se podijelili u tri skupine. Jedna skupina je ostala blizu lađe. Uživali su u lijepom pogledu, jeli su plodove koji su bili na dohvat ruke, ali su im oči stalno bile uprte u lađu. Kada je ujutro kapetan pozvao da se krene, oni su bili prvi koji su se ukrcali u lađu. Druga skupina je, zanesena ljepotom i plodovima ostrva, otišla malo dalje od lađe, ali su im srca bila prisebna, bojali su se da im lađa ne ode i da ne ostanu na ostrvu. Čim su ujutro čuli glas kapetana, oni su požurili da se ukrcaju u lađu i stigli su u posljednji čas. Treća skupina je, opijena ljepotom i plodovima ostrva, otišla u dubinu ostrva, potpuno zaboravljajući na lađu. Kada je kapetan pozvao da se krene, niko od njih nije čuo njegov poziv. Lađa je otišla, a oni su ostali i stradali na ostrvu zajedno sa varljivim plodovima koje su bili ponijeli.
Mi muslimani moramo biti svjesni iskušenja, smutnji i prepreka koje se nalaze na našem putu ka Allahu. Zato se iskreno moramo posvetiti ibadetu kako nas ta iskušenja ne bi shrvala i kako nas dunjaluk ne bi obmanuo i zaveo toliko da se zaboravimo ukrcati na lađu spasa koja putuje ka vječnom prebivalištu u Džennetu.
Saff.ba Foto: ilustracija
