U političkom životu Republike Srpske, istupi opozicionih lidera često znaju uzdrmati i najukorijenjenije strukture vlasti, a najnovije izjave Nebojše Vukanovića, predsjednika liste „Za pravdu i red“, samo potvrđuju tu praksu. U svom oštrom i beskompromisnom nastupu pred zakazanu posebnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS), Vukanović se obrušio na postupke Željke Cvijanović, predsjedavajuće Predsjedništva BiH, ali i na cijeli režim okupljen oko Milorada Dodika, optužujući ih za političku manipulaciju, zlopotrebu institucija i kreiranje kriza s ciljem skretanja pažnje s pravih problema.
Povod za njegove izjave bila je inicijativa Željke Cvijanović da se aktivira entitetski veto, kojim pokušava blokirati zaključke Predsjedništva BiH, uz obrazloženje da su ti zaključci štetni po vitalne interese Republike Srpske. Vukanović, međutim, ne prihvata tu argumentaciju, već cijeli potez vidi kao pokušaj političkog režima da očuva vlast pod svaku cijenu.
On je jasno poručio da njegova stranka neće dati podršku vetu koji predlaže Cvijanović, i to iz više razloga:
-
Režim Milorada Dodika, prema njegovim riječima, isključivi je krivac za sadašnje stanje u entitetu.
-
Veto je politička predstava, a ne iskrena borba za interese građana.
-
Ovakva kriza koristi se kao dimna zavjesa kako bi se odvratila pažnja sa pravnih procesa protiv Dodika.
Posebno je naglasio da se neće priključiti onima koji žele spasiti režim: „Davati slamku spasa takvom režimu bilo bi suicidno. Sa njima ni u crkvu, ni u džamiju.“ Ova metafora naglašava Vukanovićevu potpunu odbojnost prema saradnji s trenutnim vlastima.
Još jedna važna tema koju je Vukanović dotakao odnosi se na EUFOR i ulogu međunarodnih snaga. Dok se režim u RS-u protivi stranoj intervenciji, Vukanović podsjeća da je upravo Dodik došao na vlast uz podršku stranaca, i to:
-
Sa samo dva poslanika u Skupštini.
-
Uz asistenciju EUFOR-a, koji je tada djelovao u njegovu korist.
-
Politički i finansijski podržavan od istih onih snaga koje danas navodno kritikuje.
Uprkos tome, Vukanović ostaje dosljedan u svom stavu da ni njegova stranka ne traži intervencionizam. Međutim, razlika je, kako kaže, u principima i dosljednosti, jer dok Dodik koristi strance kad mu to odgovara, opozicija u RS traži sistemske promjene i istinsku demokratiju.
Vukanović je najavio da će njegova stranka najvjerovatnije imati poseban sastanak – sjednicu Kluba poslanika – gdje će odlučiti o tačnom načinu nastupa na sjednici NSRS. Preliminarno, predložiće da budu suzdržani, ali je istakao da ništa neće učiniti što bi moglo značiti podršku režimu. “Oni koji su zarobili institucije, guše medije i vrijeđaju inteligenciju naroda, ne mogu i ne smiju dobiti još jedan mandat povjerenja”, podvukao je.
Njegova poruka ima i dublji politički kontekst. Institucionalna korupcija, centralizacija moći, eliminacija slobodnog govora i pravosuđe pod kontrolom vlasti – to su problemi koje opozicija redovno ističe, ali koje vlast, kako navodi, sustavno ignoriše. Zato je, tvrdi Vukanović, svaki pokušaj da se „podrži veto“ samo produžavanje političke agonije u kojoj se RS nalazi.
U svom obraćanju javnosti, Vukanović se nije libio da iznese niz optužbi, ali i da pozove na političku hrabrost i razboritost. Smatra da je nužno prestati sa “fingiranjem borbe za interese naroda” kada se u suštini sve svodi na lične interese, strah od odgovornosti i održavanje moći po svaku cijenu.
Ovaj istup dodatno potvrđuje ulogu Nebojše Vukanovića kao jednog od najosjetljivijih opozicionih glasova u entitetu. Njegove izjave, iako često provokativne, predstavljaju glas značajnog broja građana koji se protive sistemskoj nepravdi i političkom jednoumlju.
U konačnici, Vukanovićeva retorika ostavlja snažan utisak: ne može biti ni simbolične podrške režimu koji gazi slobode i koristi lažni patriotizam kao štit protiv odgovornosti. U njegovim riječima odzvanja frustracija, ali i odlučnost – ni pod kakvim uslovima neće se stajati uz one koji su, kako kaže, „sistematski uništili nadu u pravdu i red“.
U svjetlu sve dublje političke polarizacije u Republici Srpskoj, Vukanovićeve riječi ne samo da odražavaju stavove njegove stranke, već i rastuće nezadovoljstvo dijela javnosti prema onima koji su godinama oblikovali političku scenu. Ostaje da se vidi hoće li principijelnost opozicije imati stvaran uticaj ili će režim, uprkos svemu, nastaviti po starom – bez stvarnog otpora iznutra.
