Nebojša Vukanović, lider političke stranke Lista za pravdu i red i poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, osvrnuo se na slučaj Viaduct i gubitak više od 100 miliona KM od strane vlasti Republike Srpske. Ovaj slučaj, prema njegovim riječima, jasno ukazuje na duboku korupciju i zloupotrebu vlasti, gdje se odgovorni ne pozivaju na odgovornost, dok obični građani trpe posljedice neodgovornog upravljanja javnim resursima.
Vukanović ističe da bi u bilo kojoj razvijenoj zemlji poput Švedske, Njemačke ili Austrije, gdje se dogodi sličan slučaj, vlada pala, a odgovorni ministri i premijer bili bi pozvani na krivičnu odgovornost, pa čak i uhapšeni. Međutim, u Republiki Srpskoj, kako kaže, odgovorni kao što su Milorad Dodik, Petar Đokić i Željka Cvijanović, koji su bili uključeni u ovaj slučaj, i dalje ostaju nekažnjeni, rugajući se narodnoj nemoći i prebacujući odgovornost na druge. Ovaj skandal pokazuje ozbiljan manjak odgovornosti i pravde u institucijama, dok oni koji su u poziciji moći nastavljaju svoje politike na štetu građana.
Pored ovog slučaja, Vukanović se osvrće i na druge koruptivne afere, poput Serdarova i koncesije za hidroelektranu Mrsovo i rudnik uglja u Ugljeviku, gdje je Republika Srpska izgubila više od 120 miliona KM. Ove situacije Vukanović vidi kao sistemske i kao rezultat dugotrajnog zanemarivanja prava naroda, gdje se državni resursi ne koriste u interesu građana, već završavaju u džepovima moćnika. On sumnja da su sudski sporovi u slučaju Viaduct i drugim sličnim aferama namjerno namješteni kako bi se novac slio u ruke odgovornih pojedinaca.
Vukanović također komentariše apatičnost naroda, koji, prema njegovim riječima, nijemo posmatra propadanje svog društva i države. On naglašava da nedostatak otpora i zainteresiranosti naroda za promjene dodatno pogoršava situaciju. U njegovom viđenju, ljudi su postali saučesnici svoje vlastite propasti jer se ne protive onima koji uništavaju Republiku Srpsku kroz neodgovorno upravljanje i nezakonite aktivnosti. Jedini pokušaji otpora dolaze od medija i opozicije, ali, kako kaže, to nije dovoljno da se zaustavi ovaj proces samouništenja.
Na kraju, Vukanović poziva građane na budnost i aktivno uključivanje u politiku kako bi se spriječila dalja razgradnja države. On naglašava da je ključna odgovornost na svima, jer samo zajedničkim naporima mogu spriječiti potpuno uništenje Republike Srpske. Ukoliko se ništa ne poduzme, tvrdio je, trenutni trend može dovesti do nepopravljivih posljedica za buduće generacije, što će imati dugoročne posljedice na društvo i ekonomiju zemlje.
Vukanović, dakle, nije samo kritikovao vlast zbog niza koruptivnih skandala, već je i pozvao građane da se uključe u političke procese kako bi se osigurala budućnost i stabilnost Republike Srpske. Samo na taj način, zaključuje Vukanović, mogu se izgraditi temelji za pravično i prosperitetno društvo.
Vukanović također ističe da je trenutna situacija u Republiki Srpskoj rezultat dugotrajnog neodgovornog upravljanja i nepoštovanja zakona, što je omogućilo da korupcija postane integralni dio političkog sistema. On naglašava da u društvu koje ne reagira na takve anomalije, morale i vrijednosti se potkopavaju, a politička odgovornost postaje stvar prošlosti. Iako mnogi političari i javne ličnosti tvrde da je situacija nepopravljiva, Vukanović smatra da je promjena moguća, ali samo ako se zajednički poduzmu ozbiljni koraci ka stvaranju novih političkih normi, koje će garantirati transparentnost i odgovornost. On vjeruje da ljudi, iako apatični, imaju moć da promijene trenutnu situaciju ako shvate ozbiljnost problema i postanu aktivni sudionici političkog života.
Kroz sve ove afere, od Viaducta do Serdarova i Mrsova, jasno je da je korupcija postala sistemska i duboko ukorijenjena, što dodatno otežava svaki pokušaj reforme ili napretka. Republika Srpska je suočena s izazovom da se oslobodi ove koruptivne mreže koja ne samo da koči njen ekonomski razvoj, već i narušava međuljudske odnose i povjerenje građana u institucije. Vukanović naglašava da je potrebna politička volja i odlučnost na svim nivoima vlasti da bi se sistemski riješili problemi koji opterećuju ovu zemlju. Promjene nisu samo nužne, već su i neophodne ako se želi sačuvati stabilnost i budućnost Republike Srpske kao autonomne i odgovorne zajednice.
