Nebojša Vukanović, zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, osvrnuo se na trenutnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini, tvrdeći da je stanje unutar vladajuće stranke Milorada Dodika postalo izuzetno napeto. Vukanović, koji je blizak posmatrač političkih dešavanja u BiH, ističe da su se unutar redova Dodikovog režima pojavili znakovi ozbiljnih nesuglasica i straha. Prema njegovim riječima, svi ključni politički akteri u okolini Milorada Dodika svjesni su da se “bliži kraj” njihove političke dominacije, ali rijetki su oni koji se usuđuju reći “Vođi” istinu. Prema informacijama koje je iznio, unutar same obitelji Dodik došlo je do ozbiljnih nesuglasica između oca i sina, Milorada i Igora Dodika, jer su radikalne političke odluke koje je Donik donio ugrozile opstanak obiteljskog poslovnog imperija.
Problemi su, prema Vukanovićevim tvrdnjama, počeli s blokadama računa koje su Dodikovi bliski suradnici prvi put osjetili na vlastitoj koži. Sankcije i pritisci međunarodnih aktera, kao i pozivi za dijalog od strane američkog političkog establišmenta, dodatno su pogoršali situaciju. U tom kontekstu, Vukanović naglašava kako je poruka Marka Rubija, američkog državnog sekretara, bila trenutak koji je “raspršio posljednje nade” za opstanak trenutne politike koju Dodik zastupa. Rubijev poziv za konstruktivan dijalog i uključenje regionalnih aktera u rješenje političke krize, kao i apel za odgovorno ponašanje, postavio je jasno pitanje o budućnosti političkog kursa Republike Srpske.
Vukanović je također komentirao reakciju Raše Kovačevića, jednog od Dodikovih političkih suradnika, na njegove izjave. Kovačević je na Twitteru reagirao na Vukanovićev tekst, optužujući ga za “politički mediokritetizam” jer, kako kaže, nije u potpunosti shvatio srž Rubijeve poruke. Vukanović je, međutim, odgovorio ističući da je njegova kritika bila usmjerena prema tome što Rubijev poziv na dijalog nije bio prepoznat od strane opozicije i drugih političkih figura iz Sarajeva. Vukanović smatra da političari iz Sarajeva čekaju da međunarodni faktori riješe situaciju, što im ide u prilog, dok istovremeno pokušavaju održati iluziju srpskog jedinstva.
Vukanović također naglašava da su političari iz opozicije, prema njegovim riječima, postali “vazali” Sarajeva, koji podupiru stavove koji nisu u interesu Republike Srpske. On smatra da opozicija u Srpskoj ne vodi vlastitu politiku, već služi interesima drugih, i time djeluju protivno volji većine građana Srpske. U svom odgovoru Kovačeviću, Vukanović jasno ističe da je srpsko jedinstvo neupitno, ali ga opozicija ugrožava, čekajući “mrvice sa sarajevskog stola”. Za Vukanovića, to je signal da Srbi i Republika Srpska moraju ostati jedinstveni u suočavanju s izazovima, te nastaviti promovirati politiku koja će biti u interesu srpskog naroda i stabilnosti BiH.
Vukanović također tvrdi da se situacija u Republika Srpska mora hitno promijeniti. Dodikov režim ne smije nastaviti ignorirati činjenicu da radikalizacija politike i blefiranje neće donijeti željeni rezultat. Premda se u političkim krugovima u BiH često vodi debata o ulozi međunarodne zajednice i njenom utjecaju na stabilnost zemlje, Vukanović je uvjeren da je samo kroz konstruktivan dijalog moguće postići napredak. Bez dijaloga, kako on vidi situaciju, BiH bi mogla postati još nestabilnija, a politička previranja unutar Republike Srpske samo bi nastavila pogoršavati stanje.
U zaključku, Vukanović upozorava na ozbiljnost političkog trenutka u Bosni i Hercegovini. Podijeljena politička scena i neusklađeni interesi unutar i izvan zemlje stvaraju opasnost po stabilnost i budućnost države. Smatra da dijalog mora postati ključni alat u procesu smanjenja političke napetosti, dok političari, kako iz Republike Srpske, tako i iz Federacije BiH, trebaju prestati s radikalizacijom i okrenuti se racionalnim rješenjima za dugoročni mir i stabilnost zemlje.
Za kraj, Vukanović upozorava da trenutna politička dinamika u Bosni i Hercegovini ne smije biti vođena samo kroz interese pojedinaca ili stranačkih linija, već mora biti usmjerena prema općem dobru svih građana. On smatra da Republika Srpska i Federacija BiH moraju pronaći zajednički jezik i razviti strategiju koja će omogućiti stabilan politički okvir za sve konstitutivne narode. Ignoriranje ovog procesa, kako ističe, vodi u daljnju podjelu i potpunu političku fragmentaciju, koja bi mogla imati ozbiljne posljedice ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i za Balkansku regiju u cjelini. Vukanović se nada da će lideri u BiH shvatiti da je budućnost zemlje u konstruktivnoj suradnji, jer samo kroz zajedničke napore može doći do trajne političke stabilnosti, ekonomske prosperitetnosti i, na kraju, europskog puta koji bi bio koristan za sve njene narode.
