Politička scena u Republici Srpskoj posljednjih dana izgleda izuzetno nestabilno, a prema riječima narodnog poslanika Nebojše Vukanovića, stanje u redovima vlasti može se opisati kao potpuno rasulo. Posebno je zanimljivo što su pojedini visoki funkcioneri režima, suočeni sa brojnim izazovima, odlučili da se povuku iz javnosti ili izbjegnu povratak u Republiku Srpsku. Vukanović otvoreno tvrdi da je režim u ozbiljnoj krizi, te da sat neumoljivo otkucava ka velikim političkim promjenama.
Jedan od centralnih događaja koji oslikavaju aktuelno stanje jeste planirano, pa potom otkazano, putovanje predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika u Moskvu. Prema ranijim najavama, Dodik je trebao otputovati u rusku prijestolnicu 19. marta na sastanak sa Vladimirom Putinom, od kojeg je, kako navodi Vukanović, mnogo očekivao. Međutim, iznenada je odlučeno da se od ovog puta odustane. Javnost nije dobila zvanično objašnjenje o razlozima ove odluke, ali se pretpostavlja da su ključni faktor bili sigurnosni rizici.
Konkretno, Vukanović ukazuje na mogućnost da su potjernice, koje su raspisane protiv Dodika, premijera Radovana Viškovića i predsjednika Narodne skupštine RS Nenada Stevandića, bile presudan razlog. Postoji opravdan strah, naglašava Vukanović, da bi pomenuti političari mogli biti lišeni slobode prilikom prelaska granice, što bi za njih predstavljalo ozbiljan politički i lični problem.
Dodatno, posebnu pažnju izaziva situacija sa predsjednikom NSRS-a Nenadom Stevandićem. Vukanović navodi da se Stevandić, nakon što je u petak otputovao u Beograd na susret sa srbijanskom premijerkom Anom Brnabić, kao i sa Milenkom Pavlovićem i ostalim saradnicima, do danas nije vratio u Banjaluku. Razlog za njegovo produženo zadržavanje u Srbiji također se dovodi u vezu sa potencijalnim hapšenjem na povratku u Bosnu i Hercegovinu. Stevandićevo odsustvo izaziva dodatnu nelagodu unutar vladajuće strukture, jer je neizvjesno da li će se vratiti do ponedjeljka, kada je zakazana nova redovna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske.
Ukoliko se Stevandić ne pojavi do tada, postoji mogućnost da će, kao što je to već jednom uradio, prenijeti svoja ovlaštenja na zamjenicu predsjednika Skupštine, Anju Ljubojević. Podsjećanja radi, slična situacija dogodila se prilikom donošenja spornog Zakona o zabrani djelovanja SIPA-e na teritoriji Republike Srpske. Tada je Stevandić bio spreman napustiti sjednicu, ali ga je lično Dodik natjerao da ostane i prisustvuje glasanju.
Da je situacija u redovima vlasti daleko od stabilne, pokazuje i najnoviji potez lidera Socijalističke partije Srpske, Gorana Selaka. On je, svjestan političke realnosti, odlučio da se povuče iz utrke za ministra bezbjednosti. Prema Vukanoviću, Selak je procijenio da u Narodnoj skupštini ne bi mogao računati ni na deset sigurnih glasova podrške, što je jasan znak da je izgubio povjerenje kako svojih saveznika, tako i šireg političkog spektra. Dodatno, Vukanović smatra da su ga Dodik, zajedno sa Aleksandrom Vulinom i Aleksandrom Vučićem, svjesno žrtvovali.
Da sumiramo, Vukanović jasno poručuje da era haosa i bezvlašća u Republici Srpskoj dolazi svom kraju. Prema njegovom mišljenju, trenuci političkog kalkulisanja, zakulisnih igara i neizvjesnosti sve više ističu, a vrijeme koje režim ima na raspolaganju neumoljivo ističe. On zaključuje da će u skoroj budućnosti doći do ozbiljnih promjena, jer trenutna situacija nije održiva na duže staze.
Ako se osvrnemo na širu sliku, aktuelna dešavanja ukazuju na nekoliko ključnih problema koji muče vlasti Republike Srpske:
- Politička nesigurnost i potencijalna krivična gonjenja visokih funkcionera,
- Gubitak podrške unutar vladajuće koalicije, što se vidi kroz povlačenje kandidatura i izbjegavanje ključnih političkih dužnosti,
- Narušeni odnosi sa međunarodnim partnerima, posebno nakon otkazivanja posjete Moskvi,
- Unutrašnje nesuglasice i neizvjesnosti unutar same vlasti.
Ostaje da se vidi hoće li aktuelni lideri uspjeti konsolidovati svoje redove i iznaći rješenje za sve ove izazove, ili će, kako Vukanović predviđa, biti suočeni sa krajem jedne političke epohe u Republici Srpskoj.
U konačnici, jasno je da trenutna situacija u Republici Srpskoj više nije samo rezultat izolovanih političkih trzavica, već odraz dublje sistemske krize. Sve više aktera unutar vlasti suočeno je sa vlastitim političkim granicama i odgovornošću pred zakonom. Ukoliko se nastavi ovakav trend, nesumnjivo je da će doći do preokreta koji će donijeti ne samo promjene unutar političkih struktura, već i novu dinamiku u odnosima unutar cijele Bosne i Hercegovine.
