Nedavne političke i društvene događaje u Bosni i Hercegovini i Srbiji prate složeni odnosi vlasti i građanske opozicije, a jedan od ključnih trenutaka u ovoj dinamici bio je susret predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Ovaj susret, koji je održan u Banjaluci u sklopu Svečane akademije povodom praznika Sretenja, izazvao je brojne komentare i reakcije, a na njega su se odmah osvrnuli mnogi političari i analitičari. Nebojša Vukanović, zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, istakao je nekoliko ključnih detalja koji upućuju na niz organizovanih i unaprijed planiranih radnji koje su stvorile određenu sliku o tom događaju.
Vukanović je, u svom izlaganju, naglasio da je cijela organizacija posjete bila pod potpunom kontrolom Milorada Dodika. Ministri i zaposleni u Vladama Republike Srpske, kao i radnici u javnim ustanovama i preduzećima, obavezni su bili prisustvovati Svečanoj akademiji i pokazati podršku dvojici predsjednika. Za cijelu situaciju je bio postavljen jasan okvir, s preciznim uputstvima o tome kada i gdje trebaju biti prisutni, a sve kako bi se poslali jasni signali o velikoj podršci koju narod pruža vlastima. Ovakav pristup, prema riječima Vukanovića, predstavlja pokušaj vlasti da stvori dojam kako je njihova popularnost na visokom nivou, dok stvarna slika može biti znatno drugačija.
Dok se u Banjaluci održavala svečana akademija, paralelno su se u Srbiji događali masovni protesti i narodni skupovi. Studenti su, unatoč brojnim izazovima i prijetnjama, marširali kroz Šumadiju i okupljali veliki broj ljudi, što je bio snažan odgovor na sve snažnije proteste protiv vlasti u zemlji. Emotivni doček studenata u Aranđelovcu, kao i okupljanje desetina hiljada građana, jasno su pokazali da narod ima svoje viđenje političke situacije. Zanimljivo je da se u Srbiji osjeća neprihvatanje vlasti koja se, prema mišljenju mnogih, ne bavi stvarnim potrebama građana.
U međuvremenu, Sremska Mitrovica je postala ključna tačka u ovom političkom okruženju. Naime, Vladajuća stranka u Srbiji, predvođena Aleksandrom Vučićem, planirala je skup u ovom gradu, no odjeknuli su pozivi studenata da se na ovaj skup odgovori odbijanjem i protestima. Oni koji su pozvali narod u Sremskoj Mitrovici žele poslati jasnu poruku protiv vlasti i podršku slobodi i demokratskim vrijednostima.
Vukanović je također istakao da će poređenje broja prisutnih na skupovima, kao i opće energije koja ih okružuje, pokazati pravi odnos snaga u zemlji. Naime, protesti studenata i običnih građana koji se bore za bolju budućnost Srbije sve više dolaze do izražaja, a ta energija se ne može zanemariti, dok se skupovi koje organizira vlast često doimaju prisilno i pod kontrolom. Vukanović smatra da je jasna razlika između autentične podrške naroda i one koja je nametnuta.
S obzirom na sve ove okolnosti, jedno je jasno: Politički sukobi između vlasti i opozicije u obje zemlje postaju sve izraženiji. Za vlast, poput one koju predstavljaju Vučić i Dodik, koristi se i organizacija masovnih skupova kako bi se stvorila slika podrške, dok studenti i građani izlaze na ulice, boreći se za slobodu mišljenja, bolju budućnost i pravednije društvo. Ključni izazov koji se postavlja pred ove zemlje jest pitanje kako će vlasti reagirati na ovakve pritiske i da li će se stvarna podrška narodu vidjeti u stvarnim promjenama ili će se nastaviti koristiti metode za očuvanje moći na temelju kontroliranih scenarija i manipulacije.
Kao što je jasno iz svih prethodnih događaja, politička scena u Bosni i Hercegovini, kao i u Srbiji, postaje sve napetija, a odnos između vlasti i građana sve veći izazov. Dok vlasti koriste organizovane skupove kako bi prikazale jedinstvo i podršku naroda, protesti i masovne demonstracije koje predvode studenti i obični ljudi postaju glasno upozorenje da nešto nije u redu u političkom sistemu. U budućnosti, sve će zavisiti od toga kako će se vlasti ponašati prema ovim porukama građanskog otpora, te da li će uspeti da odgovore na pravedne zahteve naroda ili će nastaviti da manipuliraju situacijom kako bi očuvale svoju moć. U svakom slučaju, pitanje je hoće li politička elita biti spremna da prihvati iskrene kritike i promene, koje bi mogle biti ključ za izgradnju demokratskijeg i stabilnijeg društva.
